“Dodatna ambicija ovog Rječnika je da on bude napokon jedan čvrst temelj i za izradu zajedničkog Pravopisa bosanskog jezika, u kojem više neće biti lutanja, variranja, polovičnih i nesigurnih rješenja, koja se nerijetko oglušuju ne samo o govornu već i o viševjekovnu pisanu tradiciju toga jezika”
Ovdje se Bosna brani, nigdje drugo. Kad izgubimo ovih 130 ljudi, izgubili smo sve. Nažalost, ja sam ovdje često sama s roditeljima. Sretna sam zbog povećanja broja učenika, iako nam to otežava izvođenje nastave, ali to je možda pokazatelj da ljudi žele ovdje ostati, ovo je žila kucavica, ako se ovdje ova škola ugasi, ovaj kompletan dio neće opstati”, kaže Čolić
Povodom početka školske godine i nastavka negiranja bosanskog jezika u bosanskohercegovačkom entitetu RS, oštro je reagirala Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, čije saopćenje u cijelosti prenosimo.
Najnovija odluka Programskog saveta Radio-televizije Srbije (RTS) da odbaci zahtjev Bošnjačkog nacionalnog vijeća da ta medijska kuća osnuje redakciju na bosanskom jeziku, jer na osnovu preporuke i mišljenja spomenutih institucija “nisu ispunjeni lingvistički, kulturni i pravni uslovi da se lokalni govor Bošnjaka u Raškoj oblasti smatra zasebnim jezikom, različitim od zvaničnog srpskog”, frapirala je cijeli bošnjački narod koji živi u Republici Srbiji i šire
“Jezička tolerancija i demokracija ogledaju se u tome da poštujemo prije svega svoj jezički identitet i integritet, te da imamo vrlo jasne stavove u poštivanju drugih jezičkih identiteta. To je suština jezičke tolerancije. Nije jezička tolerancija u nepoštivanju vlastitog jezika i govorenju da su bosanski, hrvatski i srpski jedan jezik, ili da se radi o zajedničkom jeziku”
Poseban problem je, smatra Tanasić, to što roditelji bošnjačke djece neće ubuduće biti anketirani da li žele da njihovo dijete nastavu pohađa na srpskom ili bosanskom. A, po njegovom mišljenju, to zadire u pitanje osnovnih ljudskih prava.
“Srpsku djecu niko ne pita o jeziku nastave. Po automatizmu, u istom pravnom sistemu roditelji bošnjačke nacionalnosti upisivat će svoju djecu na nastavu na bosanskom jeziku, a roditelji srpske nacionalnosti svoju na nastavu na srpskom jeziku”
Nesporno je da postoje čitavi organizirani krugovi koji kontinuirano rade na daljnjem destabiliziranju Bosne i Bošnjaka u ovom smislu, a i mi im u nekim slučajevima zdušno pomažemo u tome, pa se npr. iznova pitamo šta smo to mi kao narod, čak jesmo li uopće narod, a to se reflektira i onda kad je riječ o našoj književnosti i kulturi, odnosno o našem kulturnom identitetu uopće... Tako se, kao da smo kolektivno “omađijani” kakvom zlom “čarkom”, iznova pitamo kako nam se zove maternji jezik, šta je to naša književnost i kultura ili je li ona uopće naša, odričemo se nekih naših ključnih pisaca i drugih izrazito važnih ličnosti naše kulturalne ili društvene povijesti
“Na našu radost, djeca u manjem bh. entitetu svjesna su činjenice ko su i kojem narodu pripadaju, kao i činjenice da se oni ni po čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka bošnjačke nacionalnosti u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine. Razlika je jedino u tome što djeca u manjem bh. entitetu na teži način dolaze do ostvarenja svojih prava”, tvrdi Crnčalo-Lisica
O stručnim aspektima skraćenice BHS, bhs, b/h/s, b./h./s.... može se opširnije govoriti. Prije svega, smatram da je svaki oblik spomenute skraćenice izuzetno štetna pojava i da treba učiniti što je više moguće da se ona povuče iz upotrebe u svim kontekstima u Bosni i Hercegovini. To je jedna administrativna konstrukcija i prigodna “štaka” koja u nauci nema šta tražiti. A školski predmeti, vjerujem, treba da se zasnivaju na nauci
