fbpx

Post by STAV

U Solunu, džamija Hamza beg, najstarija u gradu, bila je zatvorena zbog restauratorskih radova čiji je cilj pretvaranje zgrade u muzej. Džamija, koja je sagrađena 1467. godine, ranije se koristila kao kino. Džamija Alaca Imaret u istom gradu, koja je sagrađena 1484. godine, takođe je pretvorena u muzej.

Optužnica protiv Mihajlovića potvrđena je 2. jula 2018. godine. Tokom procesa saslušano je na desetine svjedoka, među kojima su bili i tužioci Tužilaštva BiH Oleg Čavka, Dubravko Čampara te Dijana Kajmaković i Mirza Hukeljić, kao i vještaci ekonomske struke

Ovaj SDP-ov papa štrumpf tvrdi da je mudra i odgovorna reisova poruka da bi “dobro bilo osigurati da se premijer brani sa slobode kako bi Vlada nastavila svoj nesmetan rad”, a sve kako ne bi došlo do blokade u radu Federacije BiH, ustvari “reisovo stajanje na stranu Novalića”.

Rusija je stoga značajno pojačala svoje prisustvo u Libiji, ali je to dobro prikrila. Haftaru pomažu ruski plaćenici i na zemlji i u zraku. Pitanje je šta s tim Moskva želi učiniti u Libiji.

Na današnji dan 2010. godine Haški tribunal proglasio je oficire Vojske Republike Srpske, Vujadina Popovića i Ljubišu Bearu, krivim za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. i osudio ih na kaznu doživotnog zatvora. Drago Nikolić osuđen je na 35 godina, Ljubomir Borovčanin na 17, Radivoje Miletić na 19, Milan Gvero na pet, a Vinko Pandurević na 13 godina zatvora. Beara je rođen 1939. godine u Sarajevu. U maju 1992. godine imenovan je za načelnika sigurnosti Glavnog štaba Vojske RS a i bio je smatran za jednog od najbližih saradnika Ratka Mladića. Stav donosi dijelove dokumentarnog romana Ivice Đikića Beara, koji je, na temelju izvornih dokumenata sa suđenja ratnim zločincima u Hagu, rekonstruirao kako je kapetan bojnog broda JNA Ljubiša Beara postao glavni organizator genocida u Srebrenici

Proturječni su stavovi srbijanske vanjske politike jer, s jedne strane, planski i praktično zanemaruje regionalnu saradnju sa susjedima, a s druge strane neiskreno teži za napretkom prema članstvu u EU. To su dva kontradiktorna procesa, isto kao što su kontradiktorne srbijanske težnje rehabilitacije zločinačke prakse u ratovima na prostoru Zapadnog Balkana i težnje za integraciju Srbije EU. Neiskrena su obećanja Srbije da će se zalagati za regionalnu saradnju sa svojim susjedima, Hrvatskom, BiH, Crnom Gorom i Kosovom

Odlaskom Austrije i formiranjem Kraljevine SHS, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije, umjetnička scena u Bosni i Hercegovini izgubila je institucionalno uobličenje i održavala se isključivo kroz akcije pojedinaca i njihove želje za zajedničkim likovnim radom i udruživanjem. Zbog toga su dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća bile siva zona umjetničkog razvoja naše zemlje, a iza čega je stajala odluka namjerne provincijalizacije ovog prostora i prebacivanja težišta društvenog i kulturnog života na Beograd i Zagreb