fbpx

Post by STAV

“Imao sam trideset godina kada sam u Francuskoj radio kao zidar. Danas se tamo vraćam jer se tamo pojavljuju moje knjige. Bio sam triput u Veneciji, dvaput u Palermu, jednom u Sikstinskoj kapeli i nikad u Pompejama. Na tvoje tlo, u Bosnu, dolazio sam trideset puta. Kod tebe je divljao rat i mnogi od nas nisu mogli ostati kod kuće i ne činiti ništa. Nosili smo tada pomoć prikupljenu dobrovoljnim prilozima u našim zemljama. Ne znam jesmo li ti bili od koristi, bili smo neuredni, nepripremljeni, jednom riječju – Italijani, stvarno anarhični, individualisti” (Erri De Luca)

Ignoriranje “Parade ponosa” u Splitu od crkve i gotovo svih stanovnika Splita polučilo je na koncu potpuni uspjeh i dokazalo da je to ponajbolji način da se izbjegnu željeni efekti “Parade ponosa”. Jer, ona u sebi nosi skrivene političke poruke koje pušta vanjski faktor, a cilj joj jeste provokacija na koju će neko reagirati. Dakle, ignoriranjem u potpunosti obesmišljavamo njenu suštinsku namjeru – provokaciju. Time će i svaki daljnji generalizirajući govor o postojanju velikog broja radikala u BiH biti nemoguć, a sekularna država, u skladu s uvažavanjem svih različitosti, uredit će na koncu svoje društvene odnose

Za Stav govori o dešavanjima u A-SDA, analizira izborni rezultat ove stranke i političke odnose u Krajini, govori o lošoj kadrovskoj politici koju vode pojedinci u ovoj stranci, odnosima unutar trenutne skupštinske većine u Krajini, pojašnjava zbog čega je A-SDA trebala formirati vlast sa SDA u Krajini i otkriva kako vidi svoju budućnost u A-SDA i budućnost same stranke u Krajini i na nivou Federacije BiH.

Očito je da današnje BNV Hrvatske radi i više nego odličan posao na afirmaciji i snaženju bošnjačkih pozicija u Hrvatskoj čim izaziva reakcije od ovakve vrste supremacističkih šovinista.

Iako je nesumnjivo riječ o historijskom trenutku koji je Sarajevo gurnuo na naslovnice svih tadašnjih novina i stranice većine historijskih knjiga, možda bi bolje bilo ne svoditi historiju više od pola milenija starog grada na jedan jedini nesretni dan, koji, u suštini, nije imao toliko veze sa samim Sarajevom.

I tako, dok bošnjačka djeca pjevaju “svakoj bajci naude – da rata ne bude”, na društvenim mrežama, kao iz kakvog horora, iskaču snimci srpske djece koja uz pratnju i dirigiranje sveštenika pjevaju: “Сви Четници иду брат до брата / И слушају Ђујић команданта/ Сви Четници љуту битку бију / Сви се боре за своју Србију. / Они иду савет да потраже / Од српскога Ђенерала Драже / Њима Чича мудар савет даје / Како Српска колевка да траје. / Храбра срца они у бој крећу...”

Isto je i s Isovićevim tvrdnjama da su ateisti poput njega osobe širokih shvatanja kojima, eto, ne smeta mahrama na glavama političarki i javnih radnica, mada vrlo dobro znamo kakav je bio status mahrame tokom SFRJ te da je ona i danas pod konstantnim napadima ateističko-ljevičarskog bloka u politici i medijima (sjetimo se samo javnog linča Arzije Mahmutović).

Gotovo niko od djece u bolnici nije star više od tri godine. Dok su neka djeca siročad, druge u bolnici posjećuju njihove majke.  Neke zemlje su odlučile repatrirati siročad ili im dopustiti povratak, dok drugi nisu preuzeli odgovornost za njih.

Ignoriranjem u potpunosti obesmišljavamo njenu suštinsku namjeru – provokaciju. Time će i svaki daljnji generalizirajući govor o postojanju velikog broja radikala u BiH biti nemoguć, a sekularna država, u skladu s uvažavanjem svih različitosti, uredit će na koncu svoje društvene odnose

U takvim okolnostima očekivati je i nervozu, ali i pogrešne političke korake, kakav je uostalom i pokazani SDP-ov bijeg pod skute Naše stranke i uopće odustajanje od vođenja državotvorne i odgovorne politike.