fbpx

Post by STAV

Početak maja obično je onaj period godine kada penzionirani general Armije Republike Bosne i Hercegovine Jovan Divjak ima česte nastupe i gostovanja u sarajevskim medijima.

Na današnji dan navršava se ravno 150 godina od rođenja dr. Safvet-bega Bašagića, rođenog 6. maja 1870. godine u Nevesinju. Bašagić je jedna od temeljnih figura u cjelokupnoj novijoj povijesti Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, priopćili su danas iz Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ u jednom u nizu tekstova koje su objavili povodom ove važne obljetnice na njihovom online magazinu „Biserje“. Bašagić je bio znameniti bošnjački pisac te snažno angažirani kulturni, naučni i društveni poslenik, odnosno jedan od začetnika novije bošnjačke književnosti, prvi bošnjački doktor nauka i začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, a bio je i potpredsjednik te predsjednik Bosanskog sabora. Također, Bašagić je jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik društva „Gajret“ osnovanog 20. februara 1903. godine, društva koje je preteča i pravni prethodnik današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“. Kako su priopćili iz BZK „Preporod“ veliki jubilej svog prvog predsjednika namjeravali su obilježiti nizom kulturnih, naučno-obrazovnih i izdavačkih programa i projekata, a što su, nažalost, aktivnosti koje su morale biti odgođene s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju. U datim okolnostima, a u čast njegovog rođenja, Safvet-bega Bašagića prigodno su se, među ostalim, prisjetili objavljujući njegovu pjesmu „Nevesinju“ objavljenu u zbirci "Trofanda iz hercegovačke dubrave" 1896. godine.

Fondacija "Alija Izetbegović" donirala je sandžačkim opštinama vizire za borbu protiv koornavirusa. Viziri su podijeljeni i ugroženim skupinama u Bosni i Hercegovini te je u skladu s okolnostima pandemije ovo jedna od prvih aktivnosti Fondacije "Alija Izetbegović". "Sa ovim su pokazali da misle na Bošnjake i sve građane Sandžaka", poručuju iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća Sandžaka ne skrivajući zadovoljstvo ovom gestom.

Prvi maj, kao narodni i državni praznik, među svima njima stoji netaknut, uspravan i čedan. Još se nije čuo glas koji bi ga – u tom njegovom značenju i smislu – pokušavao osporavati ili dovoditi u sumnju. Narod mu se raduje, i milo narodu što ne mora razmišljati o njegovom etnonacionalnom porijeklu i što mu ne mora “brojati krvna zrnca”