Pod vodstvom književnika Faiza Softića, koji već 15 godina brine o ovom kulturnom segmentu festivala, a koji se tiče kulture s Balkana, održana je dvosatna prezentacija bošnjačke kulture s prostora BiH, Sandžaka i dijaspore. Monodrama „Majka Nuru počesto izgrdi“, u izvedbi glumice Narodnog pozorišta iz Sarajeva, Hasije Borić, bila je centralni dio ovog programa
Nisu suptilna ni Mijovićeva prognoziranja o sjurivanja ulice protiv “Bakira, Fadila i Salke”, kojima, kako poručuje Mijović, više neće ni policija pomoći.
U radnju je zakoračio povisoki bradati deba u kožnoj jakni sa zlatnim lancem oko vrata. Brzim koracima prišao je pultu gurajući usput sve ostale kupce kao bilijarske kugle. “Pa đe si ti, evo čeka te panja odjutros”, reče mu prodavačica. Deba zgrabi hljeb, odgrize vrh zubima i kroz zalogaj podviknu: “Nemam sad para, platit ću ti sutra”
Pasus čitam nekoliko puta. Podrazumijevajući je, svevremen u svojoj uopćenosti, stilski rogobatan i, poput mudroserskog narativnog uljeza, kompoziciono ničim logički povezan s tekstom koji mu prethodi i onim koji nakon njega slijedi. Čitam i čudim se. Zašto sam, dovraga, ovo napisao? I čime potaknut? Tim prije jer sam tada imao nepunih devetnaest godina, krasnu djevojku, miran i sređen život
Možda bi pomoglo, ponekad, kod javne česme od riječi prisjetiti se svega onoga što u jeziku živi kao dio našeg nesvjesnog i neprepoznatog iskustva. Uzalud bi tad tekle riječi, uzalud bi onaj koji pere ruke trljao dlan o dlan. (Sjećate se: Trla baba dlan da joj prođe dan). Nažalost, ni riječi ne prepoznajemo, kao što ne prepoznajemo ni vodu dok se njom peremo
Treba li uopće napominjati da nema većih neprijatelja ove države i dušmana ovog naroda od takvih parapolitičkih mračnjaka koji pokušavaju preko leđa boraca udariti na same demokratske temelje i slobodu države i naroda za koju su ti borci ginuli i prolijevali svoju krv
U tom su duhu prisutne pozvali da podrže porodicu Halilović u predstojećem jurišu na zastupnička mjesta, baš kao što porodica Halilović sada njih podržava, a poručili su i da se bude spreman odazvati kada ih se pozove iz GŠ BPS-a.
I mogao bi se nastaviti niz, poput toga da Siniša Ivančević s jednog sportskog događaja nosi titulu “najveći radijus nekretanja”, ali sasvim je dovoljno. I više nego dovoljno da se većini spomenutih azilanata izrekne mjera pojačanog nadzora socijalnog radnika.
Osim što je kafić ispunjen do posljednjeg mjesta s ozračjem koji apsolutno ne podsjeća na rat, centralna pjesma koju Sarajlije uglas pjevaju te 1995. godine jeste Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona.
Nekadašnji predsjednik Građanskog saveza iskoristio je HDZ-ovu instrumentalizaciju CIK-a da udari po nekadašnjoj kampanji “Bitno je biti Bošnjak” pokušavajući povezati ove dvije stvari sugerirajući da je pretpopisna kampanja ustvari nekako kriva za HDZ-ove subverzivno podrivanje državnih organa.
