fbpx

“Prije pjevanja oni moraju poštovati ​​zakon i otići u sindikat da im se kaže jesu li valjani. Onda nemaju problema”, kaže Saad al-Metwally, pravni savjetnik sindikata koji dodaje da tekstovi pjesama moraju poštivati “granice morala”.

Često sam u snu čula glas koji je izgovarao tvoje ime, samo glas, lik nikad, a i tebe bih ponekad vidjela, istog onakvog kakav si bio kao mali dječak, baš istog, pa dilema oko tvog imena nisam ni mogla imati. Eto, tako si dobio ime”

Bagawat mi je izgledao kao grad za stanovanje i življenje, ali, ne, ovdje je sve bilo mrtvo. Grad mrtvih živio je dok nisu pomrli živi koji su u njemu posjećivali one koji su bili prije njih. Sada ih posjećuju samo horde turista, proračunato, najčešće iz dokone znatiželje ili intelektualne maštovitosti i radoznalosti

Bio sam žedan. Osvrnuh se tražeći pogledom svoju transportnu torbu. Ugledah Hamzu. Stajao je na ulazu u zemunicu. Sav prašnjav, držao je u ruci pušku bez okvira. Gledao sam u njegove oči pune suza. “Šta se desilo”, pitao sam. Samo je šutio. Prišao sam mu i ponovo ga upitao. Niz njegovo prašnjavo lice potekle su suze: “Mrtvi su, svi su mrtvi”

Ukratko, Muji je 97 godina, nikad nije išao u školu, ali je pohađao mekteb kod svog amidže Smail-efendije, koji je škole izučio u dalekom Stambolu. Radio je u čuvenom jablaničkom “Granitu” pune 42 godine i tu stekao penziju. Oženio se iz sela Klek kod Prozora, a sa suprugom Rahom stekao je devetero djece. Mujo se može podičiti podatkom da ima ukupno 62 djece, unuka, praunuka i prapraunuka

Izložbu čini 15 panela koji predstavljaju autore mevluda u Bosni i Hercegovini: Ali-dede Bošnjaka, Sulejmana Čelebija, Saliha Gaševića, Muharema Dizdarevića, Arifa Sarajliju, Safet-bega Bašagića, hafiza Seida Zenunovića, Musu Ćazima Ćatića, Sejfullaha Prohu, Rešada Kadića, Ešrefa Kovačevića i Mustafu Jelovca. Rukopisi i štampana djela ovih autora čuvaju se u fondovima Biblioteke.

Zasigurno će ovaj slučaj negativno utjecati na opće raspoloženje kada su u pitanju humanitarne akcije i prouzrokovati nepovjerenje i prema onima koji su do sada radili posve transparentno te nisu bili predmet istraga i sumnjičenja. I to je nepopravljiva šteta koja je već učinjena ovim slučajem jer nijedno udruženje ili organizacija ne daju novac iz svog džepa, već od onog koji dobije od donatora. Stoga je urušavanje povjerenja javnosti najgore što se može desiti, posebice ako se slučajevi pronevjera posve ne rasvijetle, ako se dopusti kruženje glasina, ako se mogući krivci na vrijeme ne kažnjavaju. Upravo zato komentari koji se mogu pročitati na društvenim mrežama da se u slučaju Batko “hapsi najveći humanitarac” nisu na mjestu

Indikativno je kako se ovakvim Gavrankapetanovićevim “antifašističkim” femkanjem, upotrebom krupnih termina i etiketa te viktimološkim poziranjem skreće pažnja s činjenice s postojanja istinske kampanje fašističkog govora mržnje kojem je izložena profesorica Sebija Izetbegović.