fbpx

Osnovne škole u sarajevskoj općini Novi Grad nose nazive po imenima brojnih istaknutih ličnosti bosanskohercegovačke historije i kulture, poput Maka Dizdara, Osmana N. Hadžića, Džemaludina Čauševića, Behaudina Selmanovića. Projekt “Ime moje škole” promovira njihov stvaralački rad kroz tematske izložbe posvećene njihovim dostignućima i doprinosu našem društvu i kulturi

Kroz biografije osoba koje su prozvane, te kroz njihovu ratnu i poratnu ulogu vidi se da su velikosrpski obavještajci i paraobavještajci vješto odabrali osobe na koje će udariti, te jednim udarcem postići više ciljeva: skrenuti pažnju s uloge premijera RS-a Viškovića u genocidu u Srebrenici; obeshrabriti povratnike i mnoge primorati na selidbu: uskratiti humanitarnu, materijalnu, edukacijsku podršku povratnicima; demotivirati i uplašiti mlade ljude da kroz sport i edukaciju jačaju svoje fizičke, ali i psihičke sposobnosti, patriotizam i domoljublje; stigmatizirati i u očima javnosti borce Armije RBiH stavljati u kontekst terorizma, te samim tim obezvrijediti časnu ulogu Armije RBiH...

Gledao sam je 1980. godine u Zagrebu u dvorani “Lisinski”, kada je pred nas prosula dio svoje scenske magije i nepatvorene erotičnosti, i radio s njom intervju objavljen u tadašnjoj reviji Svijet. No, ako mislite da je s godinama smanjivala svoje aktivnosti ili da je pak živjela od stare slave, reći ću samo ovo: njeni albumu snimljeni na prijelazu iz prošlog milenija u ovaj djela su istinske umjetnice i na najvišem su mogućem nivou

Od 2018. godine Banovići više nisu ratna zona, došlo je do oslobađanja, ja bih rekao, svijesti građana Banovića, građani sada slobodno misle, slobodno govore i nakon dvadesetak godina došli smo u poziciju da smo nakon te 2018. u mentalnom smislu oslobodili Banoviće i građane Banovića duge okupacije od Mirsada Kukića i njegovih najbližih saradnika

Kako se Sovjetski Savez raspadao krajem 1991. godine, Nagorno-Karabah je proglasio nezavisnost, a sukob je eksplodirao u rat širokih razmjera: s jedne strane Armenija i nova Republika Nagorno-Karabah, a Azerbejdžan s druge strane. Kada je 1994. godine konačno postignuto primirje, ostalo je 20.000 mrtvih i milion raseljenih. Nagorno-Karabah je bio nepriznata republika: de facto neovisna i potpuno izvan azerbejdžanske kontrole, ali de jure u međunarodno priznatim granicama te zemlje

U jednoj se predaji navodi da je Poslanik, s. t. a. v. s., rekao ashabima, a i nama svima: “Tražite zaštitu od doline tuge.” “Ya Resulallah, kakva je to dolina tuge?”, upitali su ashabi, a onda im je Poslanik objasnio: “To je dolina u džehennemu od koje džehennem svaki dan po 400 puta traži utočište kod Gospodara.” Kada su ga ashabi upitali ko su stanovnici te doline, Poslanik, s. a. v. s., upozorio je da će među njima biti i oni koji skupljaju znanje, ali su sve to radili da bi se predstavili kao učeni ljudi da bi pohvale priskrbili i da bi se o tome govorilo. Druga kategorija jesu ljudi koji rade stvari koje nisu kako treba, a sve da bi zadovoljili ljude koji nisu kako treba. A većina je svijeta u kojoj je ta crna strana dominantnija. A onda je na kraju Poslanik posebno podvukao kategoriju ovih učenjaka koji su najgori kod Gospodara, a to su oni koji obijaju pragove vlastodržaca