fbpx

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Instrukcija resornog ministarstva u Vladi KS ne samo da je dobra i zakonita nego je u skladu s najvišim demokratskim principima i standardima kakvi se primjenjuju u svakom slobodnom i pluralnom društvu. A šta njena primjena znači u školskoj praksi? Nastava maternjeg jezika odvijat će se kao i ranije. Predavat će isti nastavnici i profesori, a učenici će ići u isto odjeljenje, zajedno kao i do sada, bez obzira na to da li im je maternji jezik srpski, hrvatski ili bosanski. Međutim, prilikom obrade nastavnih jedinica koje se tiču standardnojezičke norme nastavnici će voditi računa o izboru svakog učenika

Bosanska krajina prva je odabrala 300 regruta koji su 6. oktobra 1850. godine došli u Sarajevo. Krajišnici su prihvatili Omer-pašine zahtjeve, ali su ispunjeni i njihovi pošto su tvrdili da se nisu pobunili protiv sultana nego protiv domaćih silnika i rekli su mu da će biti poslušni svakom veziru, ali ne i bosanskim pašama koje su ih u crno zavile i do prosjačkog štapa dotjerale, navodi Galib Šljivo u knjizi Omer Lutfi-paša

“Na posljednjem MESS-u smo vidjeli dvije predstave jednog režisera iz regije. Nećete vjerovati, predstavu u Crnoj Gori taj režiser je režirao po dramskom tekstu crnogorskog dramskog pisca, a predstavu na Kosovu po drami pisca s Kosova. Kada je režirao u Sarajevu, isti taj režiser je režirao esej mađarskog pisca. Nadam se da se kao uvjet gostujućim režiserima ne postavlja to da ne smiju režirati ništa od bh. drame”

Sve je ovo simptomatičnije time što su upravo iz OSCE-a ovih dana ustali da se bune protiv ukidanja neustavnog naziva BHS za nastavni predmet na kojem uglavnom bošnjačka djeca u Kantonu Sarajevo uče svoj maternji bosanski jezik.

Posjetiocima se u Aachenu 14.11.2018, ispred organizatora, Bosanskog kulturnog centra u tom gradu, obratio Mehmed ef. Jakubović koji je izrazio zadovoljstvo što su se promotori odlučili na ovakvu vrst poduhvata, turneje kojom obilaze bošnjačku dijasporu. U Kopenhagenu manifestaciju u Bosanskom kulturnom centru svojom nazočnošću je uveličao Nj.E. Emir Poljo, ambasador države Bosne i Hercegovine u Kraljevini Danskoj

Kako smo na stranicama ovog sedmičnika naglašavali, nacionalne su stranke po definiciji građanske ako im je program baziran na načelima liberalne demokratije i ljudskim pravima i da se u sklop građanskih prava uvrštava i pravo na slobodnu upotrebu jezika koje uključuje školovanje na svom jeziku. To pravo još ne ostvaruju građani bošnjačke nacionalnosti u RS-u niti u kantonima s hrvatskom većinom u Federaciji.

Nikada tisak ili štampa ili uzorito pisanje za medije neće izumrijeti. Kao što nije ni pozorište izumrlo, a film je sve prodorniji. Kao što ni radio nije izumro, a TV bivala sve snažnija. Novi mediji samo su nova korisna tehnika za napisano, za vidljivo, za fotografirano, za dogođeno. A tehnika ne misli. Ona samo služi, ako neko misli da će tehnika sama od sebe riješiti ijedan svjetski i ljudski problem, mora se razočarati, neće učiniti to.

Zanimljivo je da je ovaj pokušaj historijskog revizionizma naišao na malo reakcija, te da se niko, osim Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, nije oglasio u vezi s ovakvim sramnim provociranjem građana kojima su kojekakve vojvode tri puta u toku proteklog stoljeća radile o glavi.

Dobor je kosturnica, a historija stroj koji se hrani ljudskim kostima. Tom stroju pogoduje čovjek koji ni pristojnu svadbu ne može pošteno iznijeti a da se ne hvata sile ili noža. O tome najbolje svjedoče po Bosni posijana svatovska groblja