fbpx

Posebno je, od Konakovića i njegovih najvatrenijih štovalaca – budućih potencijalnih perspektivnih kadrova i funkcionera javnih preduzeća, na nož dočekana analiza populizma i svojevrsnog ideološkog zaokreta njegove nove stranke.

Mihrab simbolički predstavlja ratište, ali ne mjesto fizičkog obračuna, kako bi pojedini mogli protumačiti, već unutarnjeg. Mihrab doživljavamo kao pećinu izdvojenu od svijeta u kojoj se borimo sa samim sobom da bismo se približili Bogu. Duhovnjaci islama koji se odvajaju iz društva i odlaze u pećine nalaze se u mihrabu (ratištu) u džihadu (naprezanju)

Haverić nastoji totalitarni postupak fizičkih likvidacija, zbog drugačijeg mišljenja i političkog opredjeljenja, predstaviti kao nekakvu dobro poznatu civilizacijsku tekovinu i baštinu, te amnestirati i rehabilitirati komunistički režim. I na kraju krajeva, a što je najproblematičnije od svega, pokušava danas, u 21. stoljeću, normalizirati takvu nasilnu i krvavu političku kulturu i ideologiju koja pripada smetljištu historije.

“ׅOdlazak u inostranstvo radi školovanja i prikupljanja iskustva pozitivna je stvar, ali, isto tako, uvijek trebamo imati na umu i povratak u domovinu, da u njoj gradimo svoju karijeru. Nažalost, mnogi mediji takmiče se u plasiranju vijesti iz crne hronike, iznoseći neosnovane pesimistične prognoze”, kaže direktor izvoza “AS Holdinga” Vedad Halilović

Da li su djela nastala na periferiji slijedila estetske principe centra? Šta ako se pojave djela s estetikom centra na “geografskoj” periferiji, da li je ponovo riječ o umjetnosti periferije? Nije. Primjer za ovo jesu objekti na tlu Bosne i Hercegovine za koje se zna da su djelo arhitekata sultanske radionice

“Krenuo dedo kući za ovcama, k’o što i vazda radi. Kad, šta će ti biti, pred njega stupi međed. Pravi pravcati međed. I kako stupi pred njega, krenu pravo put njega. Tu se latili i dobro se pronosali. Đahkad međed obori njega, a đahkad i on medu na zemlju baci. Vidio dedo da je vrag odnio šalu i da tu nisu čista posla, počeo učiti i što zna i što ne zna. A-a, ne pomaže. Sjeti se u neka doba E'ūze...”

Sad mi je preče da vas podsjetim da je Chomsky o gnusnim zločinačkim logorima u Bosni navodio da je takvo nešto “izbjeglički kamp, iz kojeg su ljudi mogli da odu ako su željeli”, i da su tamo “REPORTERI bili iza bodljikave žice”. Ništa novo iz Srpske akademije nauka i umjetnosti, čiji je Chomsky inostrani član. Niste znali