Neka je sva zakonska procedura ispoštovana, neka su respiratori upravo oni koji trebaju našem zdravstvenom sistemu, neka istraga utvrdi da je svaki detalj urađen prema zakonu, Hodžić je opet dužan razumjeti reakcije građana. Od onoga trena kada je priznao da je za njega ovo bila trgovina i da je zaradio nema potrebe da kroz bilo kakvu priču od sebe pravi žrtvu, a kamoli heroja.
 ili da se država etiketira kao lopovska (istup NiP-a). Očigledno da je šteta višestruka i da će SDA morati sankcionirati odgovorne ako ne želi pretrpjeti još veću političku štetu.</p>
<p>S druge strane, da je Hodžić u javnost izašao rekavši da na ovoj nabavci nije zaradio ni marke, da je kao svoj lični doprinos dao na raspolaganje svoje kontakte u Kini i sve transparentno obrazložio, tada bi mu narod vjerovatno aplaudirao kao što je bio slučaj s vlasnikom firme “Violeta”. Jedino humani čin i džometna ruka u ovakvim vremenima može obradovati narod koji itekako snosi posljedice ovog virusa. Od Hodžića, kao vlasnika male firme, možda se i ne bi očekivalo da donira novac niti bi ga iko osuđivao što to nije uradio, ali bi se očekivalo da ne zarađuje u borbi koja se tiče svih. Njegova “skromna zarada” za neke građane jeste zarada za koju moraju raditi i 30 godina, što je podatak koji pojačava osjećaj socijalne nepravde.</p>
<p>Hodžić je u svojim saopćenjima navodio da je nabavka respiratora bila i “humanitarnog karaktera”, ali da je prvenstveno bila i “trgovina”. Ako je već trgovina, a jeste ako postoji zarada, a postoji, onda se to ne može nazivati “humanitarni gest”. Ne u vremenu kada primamo humanitarnu pomoć od drugih država.</p>
<p>Još jednom da naglasimo da nije bilo nikakve potrebe za isticanjem Hodžićevog porijekla iz Srebrenice u javnosti jer je na taj način ovaj napaćeni gradić uvučen u priču obojenu korupcijom, a to je posljednje što srebreničke žrtve zaslužuju. Svakako da je porodična sudbina Hodžića teška, kao i svih onih koji su preživjeli Srebrenicu, ali i u mnoštvu onih koji su ogorčeni na ovu aferu ima veliki broj onih koji su u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu izgubili svoje najbliže.</p>
<p>A to su, za sve nas koji smo preživjeli rat i izgubili najmilije, itekako osjetljive stvari i, ako se priča okrene u tom pravcu, zasigurno da joj nema kraja i da će donijeti samo štetu svim žrtvama rata. To što se Hodžić borio da uspije u poslu s malinama, da pridonese Srebrenici jeste pohvalno, ali opet ne mijenja ništa jer mnogi se u našoj zemlji svakodnevno bore za opstanak i trenutno su zbog pandemije u težoj situaciji nego što je Hodžić. U današnje vrijeme gotovo svi vode borbu da sačuvaju zdravlje ili zadrže dosegnuti ekonomski standard, a rijetko ko na tuđem preživljavanju zarađuje.</p>
<p>Neka je sva zakonska procedura ispoštovana, neka su respiratori upravo oni koji trebaju našem zdravstvenom sistemu, neka istraga utvrdi da je svaki detalj urađen prema zakonu, Hodžić je opet dužan razumjeti reakcije građana. Od onoga trena kada je priznao da je za njega ovo bila trgovina i da je zaradio nema potrebe da kroz bilo kakvu priču od sebe pravi žrtvu, a kamoli heroja. U ovakvoj situaciji na svoje herojstvo mogu biti ponosni oni koji su na prvoj liniji, koji su direktno izloženi virusu, kao što su zdravstveni radnici, policajci, radnici u trgovinama, volonteri u humanitarnim organizacijama…</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Korona-dernek: Ugledni ljekari baš i nisu toliko ugledniSljedeći članak
Čika Jovine priče za decu
KOMENTARI