fbpx

Još nije poznato kakav će pravni epilog dobiti skandal “respiratori”, da li će biti ustanovljeno da se zaista radi o slučaju odvratnog profiterstva u vremenima pandemije smrtonosnog virusa ili će sve dobiti obrise medijski i vještački produciranog skandala s političkim natruhama, no već sada je jasno da je čitav slučaj iskorišten kao povod da se još jednom, po ko zna koji put, da oduška antibošnjačkom šovinizmu i moralnom relativizmu te da se to legitimira kao dio javnog diskursa.

Neka je sva zakonska procedura ispoštovana, neka su respiratori upravo oni koji trebaju našem zdravstvenom sistemu, neka istraga utvrdi da je svaki detalj urađen prema zakonu, Hodžić je opet dužan razumjeti reakcije građana. Od onoga trena kada je priznao da je za njega ovo bila trgovina i da je zaradio nema potrebe da kroz bilo kakvu priču od sebe pravi žrtvu, a kamoli heroja.

Ramizova priča jedno je lice Srebrenice. Izbjegličko, povratničko, u stalnoj brizi za poslom, za donacijama za obnovu kuće. Lice čovjeka koji brine kako preživjeti bez stalnog posla, koji je ostao sam, koji traga za kostima najbližih srodnika. Srebreničana poput Ramiza na desetine je, ali postoji i jedna druga Srebrenica, priča koju pričaju njena djeca, djeca preživjelih u genocidu. Djeca povratnika. Djeca koja žele ulagati u rodni kraj svojih roditelja