fbpx

Seks, laži i Nobelova nagrada

Nakon što su objavljena svjedočanstva žena, na vidjelo su isplivale brojne druge malverzacije i skandali o kojima se do sada uglavnom šutjelo u Švedskoj. Sumnjalo se da se unaprijed znalo ko će biti proglašen dobitnikom nagrade, da su se dogovarala imena dobitnika i da se onda s velikim svotama kladilo na njih, da su se u odboru dogovarali između sebe kome će biti dodjeljivani finansijski poticaji, da su česti sukobi interesa

 

Po drugi put nakon Drugog svjetskog rata neće biti dodijeljena Nobelova nagrada za književnost. Rezultat je to seksualnog skandala koji je potresao Akademiju Švedske i Nobelov odbor koji odlučuje o dobitnicima najveće nagrade koju može primiti neki književnik. Sve je počelo u novembru prošle godine, kada je švedski dnevnik Dagens Nyheter objavio priče 18 žena koje su progovorile o dugogodišnjem seksualnom uznemiravanju i nasilju jednog čovjeka. Riječ je o fotografu i vlasnika kulturnog foruma Jean-Claudea Arnaulta. Da cijela stvar bude gora po Akademiju, Arnault je suprug sada već bivše članice Nobelovog odbora, pjesnikinje Katarine Frostenson.

Nakon što su objavljena svjedočanstva žena, na vidjelo su isplivale brojne druge malverzacije i skandali o kojima se do sada uglavnom šutjelo u Švedskoj. Sumnjalo se da se unaprijed znalo ko će biti proglašen dobitnikom nagrade, da su se dogovarala imena dobitnika i da se onda velikim svotama kladilo na njih, da su se u odboru dogovarali između sebe kome će biti dodjeljivani finansijski poticaji, da su bili česti sukobi interesa. Na vidjelo su isplivale i činjenice o luksuznom životu članova Odbora, o skupim stanovima širom Evrope, brojnim privilegijama, netransparentnom ponašanju, trošenju novca…

PAUKOVA MREŽA

Dvojica su muškaraca u središtu ove afere, u središtu skandala koji bi u konačnici mogao uništiti nagradu koja je (bila) najvažnija na svijetu. Njihova su imena Horace Engdahl i Jean-Claude Arnault. Engdahla (69) nazivaju paukom koji je uvijek vrebao iz svoje dobro ispletene mreže. To je dugogodišnji sekretar Švedske akademije, manipulator koji je šarmirao ljude svojim obrazovanjem, govorima i pjesmama. Švedska akademija nalazi se u srcu Stockholma, okružena uskim ulicama Starog grada. To je mjesto savršeno za turiste, kao da je stalo u vremenu. Savršena pozadina za nekoga poput Engdahla, žednog moći, za nekoga ko traži pažnju i utjehu u muškom društvu, nekoga ko na žene gleda samo kao na muze muških genijalaca.

“Penetracija je uvijek poraz za ženu i pobjeda za čovjeka”, jedan je od aforizama koje je Engdahl, sin oficira, objavio u jednoj od svojih knjiga. Akademija je bila savršen instrument njegove moći, neka vrsta tajnog društva s 18 članova, od kojih su neki stari i lahko ih je bilo kontrolirati, klub s fantastičnim povlasticama kao što su jeftini stanovi i ekstremno niski krediti. Bio je to feudalni režim koji nije svake godine dodjeljivao samo Nobelovu nagradu, nego i milione dolara u nagradnim igrama i poklonima, aristokratska klika u zemlji koja je nastojala biti egalitarna.

Akademija je središte ovog globalnog skandala, a Engdahl neko poput mračnog zlikovca iz romana, potaknut pohlepom, seksom i zločinom. Jean-Claude Arnault (71) drugi je negativac iz ovog skandala. Francuz poznat po tome da je volio pipkati žene, neki sada tvrde da je i silovatelj. Manipulator oženjen Katarinom Frostenson, čiji je izgled jednako hladan kao i njezino ime. Ona je slavna pjesnikinja i članica Akademije. Upoznali su se kada je Frostenson imala 17 godina, nakon što je Arnault iz Pariza stigao u Švedsku. Oni koji su ga u to vrijeme poznavali kažu da je bio Casanova, hvalisav, ali zavodnik prepun destruktivne energije.

Engdahla i Arnaulta veže mnogo više od pukog prijateljstva. Oni su, tvrde oni koji ih poznaju, dvije strane iste osobe. Engdahl je mozak, dobro obrazovan i elegantan. Arnault je pohlepan, požudan i grub. On je uglavnom tijelo, a mnogi kažu kako nema previše mozga. Arnault je taj koji je uvukao Akademiju u skandal kada su ga žene optužile za seksualno uznemiravanje ili napade. No, nije samo maltretiranje bilo ono što se saznalo. Izvlačili su finansijsku korist na različite načine, osnivali forume koje su finansirali novcem Akademije, koristili su informacije iz krugova unutar Akademije kako bi se kladili na ime osvajača nagrade i tako zarađivali novac. Ipak, nasrtaji na žene izazvali su najviše pažnje u javnosti. Jedna od 18 žena koja ih je prijavila imala je 23 godine kada je 1991. godine prvi put upoznala Arnaulta. Prišao joj ne na jednom filmskom festivalu i poprilično neoriginalno dobacio: “Izgledaš kao moja sestra.”

“Na prvi pogled, pomislila sam kako je premršav. I bio je star, ali znalo je biti nekada zabavno razgovarati s takvim osobama”, priča ona. Pili su vino i otišli u elitni Café “Opera”, gdje ju je Arnault uveo preko reda, ispred onih koji su dugo čekali na ulazak u klub. Kaže da nije popila puno vina, no da je doživjela neku vrstu zamračenja. Kaže da je uvijek pazila da ne popije previše. Doveo ju je u svoj stan taksijem, skinuo ju je i seksao se s njom. “Sve što sam htjela ujutro bilo je samo izaći odatle što prije. Bilo me je tako sram, osjećala sam se toliko glupo, tako loše što sam dopustila da se tako nešto dogodi. Htio je moj broj i, samo da što prije izađem odatle, dala sam mu ga.”

Zvao ju je stalno, iznova i iznova, iako mu je jasno kazala da nije zainteresirana za seks s starijim muškarcem koji ju je uveo u Café “Opera”. A kad je mislila da je konačno shvatio poruku, sreli su se na piću. Pomislila je kako bi mogla povratiti svoje dostojanstvo ako svoj odnos s Arnaultom pretvori u prijateljski, s obostranim poštovanjem. Izašli su na večeru koju je on platio, a ona ga je pozvala na večeru u svoj omiljeni restoran. Postali su prijatelji, barem joj se tako činilo. Druženje se nastavilo sve dok je jedne večeri, u jesen 1992. godine, Jean-Claude Arnault nije silovao. Bio je snažan, sjeća se ona. Bili su u stanu u kojem je živio s Frostensonovom. Nije bilo čaja, kao što je obećao, samo napad. Probala je spriječiti analni seks, ali ju je ipak uspio silovati. Nije otišla u policiju jer nije znala šta im reći kako bi opisala što joj se dogodilo. “Odlučila sam izbrisati ono što sam doživjela”, kaže ona. I učinila je to sve do dana kada je pročitala priču o 18 žena koje su optužile Arnaulta za seksualno zlostavljanje. Njen je slučaj pao u zastaru, ali budući da su ga druge žene optužile za silovanje u slučajevima koji se još uvijek mogu procesuirati, odlučila je, nakon 26 godina, otići u policiju i dokazati da je Arnaultovo ponašanje bilo sistematično.

PISMO AKADEMIJI

Elisa Karlsson radi u izdavačkoj kući. Jedne večeri 2008. godine stajala je u predvorju čekajući prijatelje, kada je osjetila ruku na svojoj stražnjici. “Okrenula sam se i vidjela ga.” “Nemoj me dirati”, rekla mu je. “Što ako to učinim?”, upitao ju je smješkajući se. Udarila ga je. Tu bi vjerovatno bio kraj da se nisu istu večer ponovo sreli u baru. Arnault joj je prišao, počeo vrištati na nju pred svima, vikao joj je da više nikada neće moći naći posao u gradu i da je psihopata. Spasili su je od njegovog bijesa prijatelji i zaštitari. Kada su se nakon toga ponovo sreli, Arnault ju je pljunuo i kazao joj da je masna svinja. Karlsson kaže da je Arnault uvijek vrebao mlade, slabe i nesigurne žene kao mete svojoj vulgarnosti i jedva potisnutog bijesa.

Nije da se nije znalo šta je Arnault radio svih tih godina, ali se uvijek guralo pod tepih. Anna-Karin Bylund pričala je još 1996. godine da ju je Arnaultov seksualno napao, napisala je o tome nekoliko pisama Švedskoj akademiji. Nije dobila nikakav odgovor, iako je list Expressen izvijestio o tom slučaju. Danas Bylund živi na selu daleko od Stockholma i radi kao učiteljica u osnovnoj školi. Te 1994. godine, kada je napadnuta, bila je mlada umjetnica koja je pripremala izložbu na Arnaultovu forumu. “Pozvao me je na ručak kako bi razgovarali o izložbi”, kaže Bylund. “U to sam vrijeme još bila studentica, mlada i nesigurna, ali mi je bio drag. Nakon jela, u dnevnoj sobi, odjednom je želio seks. Mislila sam – što da radim sada. Znala sam da se moram ponašati kao da se ništa nije dogodilo jer inače ne bih više mogla raditi”, ispričala je. “Koristio je svoj utjecaj da dođe do žena”, kaže Bylund. “Osjećala sam se jadno, nešto je u meni bilo slomljeno, znala sam da moram nešto poduzeti, pa sam napisala ta pisma.”

Ono što se tada dogodilo stvorilo je prijateljstvo i čvrstu vezu između Arnaulta i Engdahla. Ebba Witt-Brattström profesorica je književnosti i bivša Engdahlova supruga. U proljeće 1997. godine, kada je list Expressen pisao o optužbama koje je iznijela Bylund, Engdahl ju je zamolio da pomogne njegovom prijatelju. Arnault je bio optužen za seksualni napad i on je želio da Witt‑Brattström prikuplja izjave i potpise solidarnosti u njegovo ime. U jesen 1997. Engdahl je primljen u Akademiju. Činio se savršenim za posao, bio je jedan od “dječaka”, kako sami sebe nazivaju. Witt-Brattström, ipak, preferira termin “camorra”. Osjećali su se nepobjedivo, odjeveni u skupa odijela, imali su previše novca, previše privilegija i premalo nadzora. Godine 1999. Engdahl je preuzeo ulogu stalnog sekretara od Sturea Alléna, koji je ignorirao pismo koje je poslala Anna-Karin Bylund. Devetnaest godina kasnije, sve se saznalo, sve je isplivalo u javnost.

Od 18 članova Akademije, trenutno je samo 10 njih aktivno danas. Na vrhuncu skandala oko Arnaulta privremena sekretarica Odbora Sara Danius podnijela je ostavku, kao i Arnaultova supruga Katarina Frostenson. Švedski kralj, kao nasljednik osnivača, nedavno je promijenio Statut Akademije tako da članovi više nisu tu doživotno i može ih se smijeniti. U suštini, Akademija trenutno ne djeluje. Nagrada neće biti dodijeljena ove godine, a sve što se otkrilo do sada baca neko novo svjetlo na imena dobitnika prošlih godina. Da li su ta imena birana kao volja članova tajnog društva u sjeni i njegovih ustajalih kompromisa? I da li su birana tako da bi se mogao zaraditi veliki novac na kladionici? Akademiju je švedski kralj osnovao 1786. godine. Aktuelni kralj Carl XVI Gustaf promijenio je pravila. Do sada je članstvo u Akademiji bilo doživotno i u njoj se nije mogla dati ostavka, iako su članovi mogli odbiti učestvovati u njezinom radu, što se već dešavalo. Iako još uvijek ništa nije izvjesno, Nobelova nagrada za 2018. možda će biti dodijeljena iduće godine zajedno s nagradom za 2019. godinu. Ako nakon svega još uvijek piscima bude toliko važna

PROČITAJTE I...

Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI