Ogorčenje roditelja bošnjačkih učenika dodatno je pojačano kada je objavljena prepiska lokalnog pravoslavnog sveštenika s učenicima Prve osnovne škole Srebrenica koji na fotografiji za sebe tvrde da su “braća četnici”. Sveštenik Aleksandar Mlađenović učenicima koji su u školi pozirali s četničkim obilježjima poručio je da će ih uvijek podržati “protiv neprijatelja”
Oko 500 migranata u Sarajevu i dalje se nalazi van prihvatnih centara Ušivak i Blažuj. Kazali su nam to iz IOM-a. Iz te organizacije dodaju da ih na području Bihaća ima oko 1.200, a u Tuzli još oko 350. Dok ne dođe proljeće, oni koji su u Sarajevu vrijeme provode na ulici, ispred šoping centara, na raskrsnicama, ispred pekara. Raznose kolica ispred prodavnica, utovaraju stvari u prtljažnike vozila. To su lokacije na kojima se nalaze, ali najčešće prodaju maramice. Tako valjda ne izgleda da prose
Potreba da mijenjamo opoziciju nije poziv na bilo koju vrstu diktature, štaviše, riječ je o revolucionarnoj demokratskoj metodi uklanjanja društvenog karijesa. Zdrava opozicija u demokratiji garantira i korektiv vlasti, podrazumijeva se. Budući da su dosadašnji pristupi iscrpljeni, te su se pokazali neučinkovitim, vrijeme je da pređemo na novu tačku dnevnog reda koja podrazumijeva mijenjanje opozicije.
Šta reći? Pored potrebe da se cijeli događaj, u cilju “zajedništva”, nekako minimalizira onom pričom o zlim političarima koji zavađaju narode, najviše zapanjuje Pašovićev pokušaj da razloge za velikosrpski šovinizam učenika pronalazi u ideji nekakvog otuđenja.
Na društvenim mrežama pojavljuju se razne informacije, fotografije i snimci za koje se tvrdi da su iz Kine. Na nekim od njih vide se tijela na ulicama, zatim naoružani ljudi obučeni u medicinski zaštitnu odjeću, ljudi u panici i slično
Ove se godine navršava 120 godina od prvog izdanja knjige Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini Antuna Hangija. Riječ je o prvom pokušaju sintetskog prikaza života i kulture Bošnjaka. Vlastita istraživanja života i običaja ovog etnosa i sakupljanja bošnjačke usmene tradicije Hangi je 1900. godine sabrao u knjigu od prvorazrednog etnografskog i kulturno-historijskog značaja za razumijevanje Bošnjaka kao zasebne vjerske i kulturne zajednice na tlu Balkana, njihovog složenog identiteta oblikovanog simbiozom orijentalno islamskih i slavenskih elemenata. Hangijevo djelo, promatrano na dijahronoj ravni historije, predstavlja prvu “studiju” u kojoj se zrcale kolektivni lik Bošnjaka, njihova kultura, tradicija i običaji
Upravo je, po ko zna koji put, ovakav totalitarni mentalitet demonstrirala glavna urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović u tekstu Ima li Valter većinu u Sarajevu?. Selimbegović je i ranije nastupala s krajnje radikalnih prokomunističkih pozicija zahtijevajući od sada već bivše vlasti u Kantonu Sarajeva da se, po principu damnatio memoriae, obračuna s već jednom zločinački ubijenim Mustafom Busuladžićem, tj. s pozitivnim sjećanjem na njega koje živi u bošnjačkoj javnosti.
O konkretnim stvarima i imenima neću, ali ću ispričati kako me je fascinirao jedan svjedok koji je od suda tražio dopuštenje da se pozdravi sa mnom, da se na neki način zahvali na svemu što se događalo u vremenu u kojem smo bili na suprotstavljenoj strani. Pozdravili smo se i taj trenutak ima posebnu težinu. Imao sam sličnih susreta jer su me svjedoci čekali na parkingu suda da bi se pozdravili sa mnom, uglavnom svjedoci Tužilaštva. Kada, uvjetno rečeno, oštećena strana, oni koji su prošli tu nazovigolgotu, traži šansu da vas pozdravi, a nije ih bilo malo, onda je to...”
Da li je plan napisan kako bi ga Palestinci odbili (kao što je to promptno učinjeno) ili se pak očekuje / nada / radi na tome da se u četiri godine, koliko se daje vremena Palestincima za razmišljanje, nađe i postavi kooperativan palestinski “lider”? Naprimjer, onaj palestinsko-crnogorsko-srbijanski gangster Mohammad Dahlan? Nema nikakvog objašnjenja niti logike čemu služi taj prilično dug tzv. prijelazni period, ali je sasvim sigurno da će se Izrael potruditi da tokom njega učini život Palestinaca još paklenijim (ako je to uopće moguće)
Krajem augusta 2019. godine gradonačelnik Abdulah Skaka pokrenuo je s predstavnicima Udruženja za zaštitu kulturne baštine “Isa-beg Ishaković” inicijativu da se uvede zvanični datum utemeljenja Sarajeva. Mjesec poslije, 25. septembra, vijećnici Gradskog vijeća Sarajeva na sjednici, na prijedlog gradonačelnika Skake, utvrdili su Nacrt odluke kojom se uvodi 1. februar kao Dan osnivanja Grada Sarajeva.
