fbpx

Sloboda za komandanta Višegradske brigade

O konkretnim stvarima i imenima neću, ali ću ispričati kako me je fascinirao jedan svjedok koji je od suda tražio dopuštenje da se pozdravi sa mnom, da se na neki način zahvali na svemu što se događalo u vremenu u kojem smo bili na suprotstavljenoj strani. Pozdravili smo se i taj trenutak ima posebnu težinu. Imao sam sličnih susreta jer su me svjedoci čekali na parkingu suda da bi se pozdravili sa mnom, uglavnom svjedoci Tužilaštva. Kada, uvjetno rečeno, oštećena strana, oni koji su prošli tu nazovigolgotu, traži šansu da vas pozdravi, a nije ih bilo malo, onda je to...”

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI