Pedeset miliona maraka od samo jedne institucije. Zasigurno je da bi Turska imala gdje taj novac uložiti i u svojoj zemlji, za svoj narod. A mi, kad nam već ne treba “ljubav”, možemo sanjati o tim projektima.
Enisa Larson živi i radi u Švedskoj, a u okolini Prijedora, odakle je rodom, 2012. godine podigla je voćnjak na vlastitom imanju. U voćnjaku je zasađeno 5.000 stabala. Već 2016. godine Enisa je osnovala firmu “Agroplus”. Renata Skoko odselila je kao samohrana majka s djetetom školskog uzrasta nedavno u Njemačku. Pošto ima hrvatsku putovnicu, mogla je otići da radi a da ne traži vizu. U Sarajevu je radila u privatnoj poliklinici, a u Njemačkoj je njegovateljica
Prema posljednjim podacima Centralne banke BiH iz jula 2016. godine, ukupna direktna strana ulaganja na dan 31. decembra 2015. godine u BiH iznosila su 12,2 milijarde KM. Zemlja koja je najviše uložila u 2015. godini u BiH jeste Hrvatska (161 milion KM). Slijede Holandija (87 miliona KM), Turska (64 miliona KM) i Luksemburg (62 miliona KM). Države koje su investirale iznose iznad 20 miliona KM jesu Austrija, Italija, Rusija i Kuvajt. Ko je od političara zaslužan za privlačenje stranih investicija u BiH, ko je zaslužan za uspješne domaće projekte, odnosno ko je zaslužan za propast određenih projekata
“Problem nije u BiH, problem je u turskom investitoru, u njegovoj psihi, u nečemu unutarnjem koje je uvijek teško definirati. Ovdje pričamo o turskim privrednicima, a ne turskoj vlasti. Vlada Turske, a posebno turski predsjednik Erdoğan, koristi svaku priliku da privrednike usmjerava u BiH. Stotinu puta sam tome osobno svjedočio. Ali turski privrednici u nekom su stanju psihe koja kao da je usađena putem uvijek problematičnih glasina. Govorimo o konstrukcijama tipa 'da je u BiH nemoguća birokratija', 'da je teško dobiti dozvolu', i na kraju 'da je u BiH nemoguće poslovati'. Oni nemaju pravo tako misliti, a kamoli tako govoriti, jer ja imam četiri kompanije u BiH i svjedočim da su to sve laži”
