Svakog ramazana moja žena pripremi neki “jedinstven” sadržaj za djecu. Ovog im je napravila kutijice s dobrim i lošim djelima. Kad urade nešto “dobro” ili “loše”, napišu na papir i ubacuju u kutijice
![](https://arhiv.stav.ba/wp-content/uploads/2017/12/ACL-banner-novi_001.png></a></div><p>Sve je počelo s tim zdjelicama za dobra i loša djela. Mislim, svađale su se one i prije, ali, čini mi se, nikad kao ovih ramazanskih dana. Ili su mi se, možda, čula toliko izoštrila da više ne mogu trpjeti ni uobičajene stvari.</p>
<p>Svakog ramazana moja žena pripremi neki “jedinstven” sadržaj za djecu. Pretprošlog ramazana napravila je poseban kalendar sa surama: jedna sura – jedna nagrada. Tako su Nura i Hatidža utvrdile što su znale i naučile ponešto novog. Nije možda lijepo privikavati djecu da sveti nauk uče iz interesa, ali kako ih drugačije motivirati? Osim toga, koliko vidim, i Svete knjige nude sasvim konkretne nagrade za konkretna djela, tako da djelujem u okviru vlastite konstitutivne tradicije. E jedino Rabija el-Adevijja i ateisti rade dobra djela “bez interesa”. Koliko je to pametno i zaista izvodljivo – ne znam.</p>
<p>Prošlog su učile dove. Izvuku iz čaše papirić s nekom dovom i pročitaju naglas pred iftar. Tako su vježbale čitanje i učile šta treba željeti u životu. Ne znam tačno odakle je žena vadila ove dove, ali dosta ih je bilo nerazumljivih, posebno za djecu. Naprimjer: “Gospodaru naš, od Tebe tražimo zaštitu od lepre, ludila, gube i svake bolesti. Molim Te da meni i mojoj porodici podariš dobro zdravlje i lijepu pamet.” E onda treba Nuri objašnjavati šta je lepra, šta je guba, a ne znamo ni sami. Ili: “Gospodaru, pređi preko hrđavih djela naših.” Pa objašnjavaj kako to Bog može “prelaziti” preko nečega. A vrijeme iftara i ja “jedem malu djecu”.</p>
<p>E ovog ramazana im napravila kutijice s dobrim i lošim djelima. Kad urade nešto “dobro” ili “loše”, napišu na papir i ubace u kutijicu s dobrim, odnosno lošim djelima. Tako im vježba pisanje i podiže svijest o dobru i zlu. Ko bude imao više dobrih djela, dobit će kućicu za barbike. Ko bude imao više loših, nema napolje nekoliko dana i čuva Omera dok mama bude sterala veš. Nad procesom će bdjeti sveprisutno oko moje žene, tog plemenitog meleka pisara.</p>
<p>“To je samo nagrada na ovom svijetu”, objašnjava im žena dok se one unaprijed raduju kućici za barbike, “a na onom svijetu je nagrada Džennet. A tamo, nema šta nema.” I onda kreće opis Dženneta: prelijepe bašče, divani, jastuci, rijeke od meda i mlijeka. Nura pravi grimasu i uzvikuje: “Fuj”, pošto mrzi i med i mlijeko.</p>
<p>“Hoće li biti rijeka od čokolade?”, pita Hatidža, a oči joj se cakle.</p>
<p>“Pa da ne možeš da kakiš”, kvari joj Nura ćejf po običaju. Hatidža stvarno ima tvrdu stolicu uslijed prejedanja čokoladom i zna provoditi sate na tuti dok ga ne izbaci. A kad ga izbaci, slavimo svi zajedno.</p>
<p>“Od te čokolade neće boljeti guza”, pojašnjava im mama i dalje u teološkom tonu.</p>
<p>“A šta ako se Hatidža upiški? Je li to dobro ili loše djelo?”, pitam čisto informativno.</p>
<p>“Loše!”, grmi žena.</p>
<p>Nisam se složio s tim. “Ali valjda djela podrazumijevaju slobodu volje. Ona sanja da je na tuti, pa se upiški. Ne radi to namjerno.”</p>
<p>“Ako je tako”, namiguje mi žena, “zašto se onda ljutiš kad se upiški?”</p>
<p>“Nisam se upiškila nego oznojila”, vrišti Hatidža i kreće u fizički obračun sa mnom.</p>
<p>Hatidža će, uvjeren sam, završiti s više loših djela. Ima takav temperament da se “loša djela” lijepe za nju. (Pokupila je od mene sve najgore.) Već je prvog dana uspjela skupiti solidan iznos: rovila nos, rekla ružne riječi, gurnula Omera, gledala “Lud, zbunjen, normalan”, odbila oprati ruke kad se vratila spolja. Imala je i nešto dobrih djela: pomagala mami praviti kolače, pojela je sve iz tanjira, naučila suru “Qadr”, pokupila igračke, zabavljala Omera dok je ovaj plakao kao lud.</p>
<p>Nura je druga priča. Ona je na mamu. Mudrica. Planski će imati više dobrih djela i zaradit će tu kućicu za barbike. Osim toga, mogu misliti šta će sve prijaviti kao dobra djela. Bacila vrapcu mrvicu hljeba. Rekla “selam alejk” Zibi. Maknula kamen s puta. Vježbala ilahiju. Pih!</p>
<p>I tako navečer Nura uglavnom ima više dobrih djela i izaziva Hatidžu, na što joj ja upišem jedno loše djelo i ubacim u zdjelicu. Onda Hatidža izaziva nju. Upišem i Hatidži loše djelo, na što ova počinje cmizdriti. Odmahujem rukom i izlazim iz sobe.</p>
<p>Ali me brzo na poprište vraća velika vriska. Sobom lete papirići. Hatidža je poderala Nurina djela. Nura je uzvratila. I sada su, začudo, obje sretne i svi se smijemo osim plemenitog meleka pisara. Zdjelice su bile uništene i više nije bilo moguće evidentirati konačni skor. Možda je tako i najbolje.</p>
<p>Pred spavanje, Hatidža, koja iz nekog razloga spava s ronilačkim naočalima na licu, pita zijevajući: “Mama, kad će se više završiti ovi dani pa da svi idemo u Džennet?”</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Koliko ti je hatmaSljedeći članak
Noć je vrijeme za ljubavPROČITAJTE I...
Sexgiving
Lucas nastavlja zanovijetati, ispituje me, uz kilometarske stanke, imamo li mi u Bosni “Sexgiving”, a ja, kao neki mudrac podignem obrve, pogledam u daljinu i kažem: “Zavisi od mnogo stvari, u davnim je vremenima ‘Sexgiving’ bio uglavnom uoči petka, a danas se slavi kad se otplati kredit”
Čudnovati život Omera ibn Saida
Slavna autobiografija Omera ibn Saida, koja se općenito ubraja u začetke američke robovske literature, započinje podužim odlomkom sure Vlast (Mulk), koju Omer ni nakon dvadeset i četiri godine u kršćanskoj zemlji nije zaboravio. Izbor nije slučajan; sura se otvara tvrdnjom da sva vlast pripada Bogu i stoga je savršena aluzija na robovlasništvo, na apsolutnu moć kroz posjedovanje