fbpx

Iako samoubilačko nasilje ne odnosi tako mnogo života kao uobičajeni rat, ljudi reagiraju s neuporedivo većom stravom, možda zbog toga što i ubica također umire

“Moj efendija, davno bih ja dig'o ruke Bogu da me uzme, da me povuče u džennetske čaire, ali sve me strah za onaj evlad, za one maksume.” Na šta bi Hamid K., austrijski vojnik ̶ koji je često skakao na noge lagahne i sam sebi komandovao po švapski, a onda te iste komande striktno izvršavao dok bi mu turali čakšire skladno oblijetale oko njega – hrapavo prokomentirao: “Nema budale bez stare budale”

Uviđam da neću moći voziti skroz do North Caroline, uhvatit će me mrak, a po mraku nije džaiz putovati ni u svojoj a kamoli u tuđoj zemlji. Opet pošaljem poruku Šehi: “Imaš li, bolan, koga na Flordi da noćim?” Brzo odgovora: “Imam, Seniju, kćerku nane Fate Orlović.” Senija me zove. “U Atlanti sam, izvini, molim te, ali svrati u Jacksonville kod S., sad ću ga zvati da te nazove.” I čovjek me zove. “Nema problema, tu sam.” Šalje mi adresu

Imao sam, dakle, plaćen hotel u centru Bostona, ali sam radije želio odsjesti kod nekog od naših ljudi. U hotelima je dosadno i čovjeku naumpadaju svakakve gluposti. Javim se Šehi, za koga sam znao da je boravio prije nekoliko ramazana u Bostonu – to je ta mreža koju samo hodže imaju – da mi sredi konak negdje u Bostonu na tri-četiri večeri. “Smatraj to završenim”, ekspresno mi je odgovorio Šeha, “ima jedan domaćin, sigurno će mu biti drago da te ugosti”

Lucas nastavlja zanovijetati, ispituje me, uz kilometarske stanke, imamo li mi u Bosni “Sexgiving”, a ja, kao neki mudrac podignem obrve, pogledam u daljinu i kažem: “Zavisi od mnogo stvari, u davnim je vremenima ‘Sexgiving’ bio uglavnom uoči petka, a danas se slavi kad se otplati kredit”

Slavna autobiografija Omera ibn Saida, koja se općenito ubraja u začetke američke robovske literature, započinje podužim odlomkom sure Vlast (Mulk), koju Omer ni nakon dvadeset i četiri godine u kršćanskoj zemlji nije zaboravio. Izbor nije slučajan; sura se otvara tvrdnjom da sva vlast pripada Bogu i stoga je savršena aluzija na robovlasništvo, na apsolutnu moć kroz posjedovanje

Žena je s djecom otišla kod američkih prijatelja koji su nas još prije tri sedmice pozvali na Halloween. “Morate ovo vidjeti”, insistirali su. Nismo ih mogli odbiti. Osim toga, i zašto bismo? Mnogi muslimani inače misle da svi trebaju da oduševljeno upoznaju njihovu tradiciju, a da oni nisi obavezni znati išta o drugima, pošto će ti drugi ionako u Džehennem

Posljednjih mjeseci muslimansku javnost u SAD-u trese “skandal” s Noumanom Alijem Kanom, uglednim vaizom, profesorom arapskog jezika na “Nassau Community Collegeu”, osnivačem instituta za arapske i kur'anske studije “Bayyinah” i istinskom zvijezdom društvenih mreža. Neke edicije uvrstile su ga u 500 najutjecajnijih muslimana na svijetu. Nedavno ga je na svojoj stranici na Facebooku optužio jedan džematski zvaničnik za nepristojno ponašanje prema nekolicini žena

Uvijek sam zagovarao legalizaciju oružja fudbalskim sudijama, svaki sudija mora nositi pištolj kao redovnu opremu, kao pištu i sat. Sve dok se to ne dogodi, ne vjerujem u fer takmičenje na našim prostorima. Čak bih uživao da to vidim, kako sudija prekida utakmicu i puca u zrak, a potom prilazi dosadnom gledaocu i zaprijeti mu: “Ako mi još samo jednom opsuješ mrtvu majku, raznijet ću ti čelo!” To bi bilo nešto, to bi bilo ljudski