Svakog ramazana moja žena pripremi neki “jedinstven” sadržaj za djecu. Ovog im je napravila kutijice s dobrim i lošim djelima. Kad urade nešto “dobro” ili “loše”, napišu na papir i ubacuju u kutijice
 Već je prvog dana uspjela skupiti solidan iznos: rovila nos, rekla ružne riječi, gurnula Omera, gledala “Lud, zbunjen, normalan”, odbila oprati ruke kad se vratila spolja. Imala je i nešto dobrih djela: pomagala mami praviti kolače, pojela je sve iz tanjira, naučila suru “Qadr”, pokupila igračke, zabavljala Omera dok je ovaj plakao kao lud.</p>
<p>Nura je druga priča. Ona je na mamu. Mudrica. Planski će imati više dobrih djela i zaradit će tu kućicu za barbike. Osim toga, mogu misliti šta će sve prijaviti kao dobra djela. Bacila vrapcu mrvicu hljeba. Rekla “selam alejk” Zibi. Maknula kamen s puta. Vježbala ilahiju. Pih!</p>
<p>I tako navečer Nura uglavnom ima više dobrih djela i izaziva Hatidžu, na što joj ja upišem jedno loše djelo i ubacim u zdjelicu. Onda Hatidža izaziva nju. Upišem i Hatidži loše djelo, na što ova počinje cmizdriti. Odmahujem rukom i izlazim iz sobe.</p>
<p>Ali me brzo na poprište vraća velika vriska. Sobom lete papirići. Hatidža je poderala Nurina djela. Nura je uzvratila. I sada su, začudo, obje sretne i svi se smijemo osim plemenitog meleka pisara. Zdjelice su bile uništene i više nije bilo moguće evidentirati konačni skor. Možda je tako i najbolje.</p>
<p>Pred spavanje, Hatidža, koja iz nekog razloga spava s ronilačkim naočalima na licu, pita zijevajući: “Mama, kad će se više završiti ovi dani pa da svi idemo u Džennet?”</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Koliko ti je hatmaSljedeći članak
Noć je vrijeme za ljubav
PROČITAJTE I...
Sexgiving
Lucas nastavlja zanovijetati, ispituje me, uz kilometarske stanke, imamo li mi u Bosni “Sexgiving”, a ja, kao neki mudrac podignem obrve, pogledam u daljinu i kažem: “Zavisi od mnogo stvari, u davnim je vremenima ‘Sexgiving’ bio uglavnom uoči petka, a danas se slavi kad se otplati kredit”
Čudnovati život Omera ibn Saida
Slavna autobiografija Omera ibn Saida, koja se općenito ubraja u začetke američke robovske literature, započinje podužim odlomkom sure Vlast (Mulk), koju Omer ni nakon dvadeset i četiri godine u kršćanskoj zemlji nije zaboravio. Izbor nije slučajan; sura se otvara tvrdnjom da sva vlast pripada Bogu i stoga je savršena aluzija na robovlasništvo, na apsolutnu moć kroz posjedovanje