Eto vidite kakva je to osoba. Sada mi pada napamet, prije možda 13 ili 14 godina, ne znam sada tačno kada sam bio u Siriji, išao sam na mjesto gdje je njegov mezar jer je preselio u bici na Sifinu boreći se uz hazreti Aliju. U tom divnom kompleksu na lijevoj strani Eufrata su i mezar Ammara ibni Jasira, r. a., i mezar od još jednog tabi'ina, Ka'aba ibni Ubeja. Vidjeli ste, to su oni koji drugačije tumače islam sve razvalili i uništili, nad jednim ovakvim robom, ili nad hazreti Ammarom, za koga je Poslanik, s. a. v. s., rekao: “Ko Ammara naljuti, naljutio je mene, a ko naljuti mene, naljutio je Allaha Uzvišenog.” Ali, eto, to su takva razumijevanja vjere, čudnovata, da nam Allah da bolju pamet svima, pa da se okupimo oko Allahove riječi i čvrsto se za nju uhvatimo onako kako nam je to naš Gospodar poručio, a da se ne kidamo. Ovaj primjer osjećanja daha i mirisa na daljinu imamo i u Kur'ani-kerimu kada Jakub, a. s., govori: “Osjećam miris Jusufa.” Ken'an je u bio grad u Palestini, a hazreti Jusuf, a. s., bio je u današnjem Misiru, Egiptu, 180 kilometara jugozapadno od Kaira. Kolika je to udaljenost, a Jakub, a. s., osjeća miris Jusufove košulje…

“(…) On ga osjeća (…)”, Poslanik, s. a. v. s, i oni koji su njegovi varisi, “(…) ali skriva od nas. Dobar i loš miris diže se na nebo (…).” Nemoj misliti da će se to pokriti. Vidjeli smo, u prošlim dersovima govorio nam je o svili i atlasu, kako ima ljudi koji su svoju vanjštinu pokrili tom ljepotom, a iznutra je gnjilež. Nemojmo misliti da ovaj vonj možemo pokriti bilo kakvim mirisom i bilo kakvom vanjskom ljepotom. Molimo Allaha Uzvišenog da na pravi način razmislimo o ovakvim postupcima. Nikada nije kasno da se vratimo. Pogledajte taj fenomen koji je uvijek prisutan. Koliko se trudimo da dotjeramo vanjštinu… Sjećate se onog hadisi-kudsija što smo ga spomenuli kada Allah, dž. š., pita svog roba: “Pa, robe, toliko si vremena proveo dotjerujući ono što vide stvorenja, a jesi li bar jedan sahat proveo dotjerujući ono u šta Ja gledam?”, misli na srce. I sada, vanjština lijepa i dotjerana, zgrada lijepa napravljena, vjerski objekt napravljen i lijep, džamija, i trebaju da budu lijepi, ali ti zidovi upućuju na pravu vrijednost. A šta je to prava vrijednost? Pa upravo ona praznina unutra gdje se sedža čini Gospodaru. Ova naša građevina koju vidimo, tijelo, poput jednog objekta, treba da bude dotjerana, ali je nutrina bitna. Međutim, mi smo u ove objekte, a i u nas kao objekte, svašta unutra unijeli i onda ne možemo iskoristiti tu prazninu na pravi način. Znači, trebalo bi iz sebe izbaciti, a ne trebamo ništa uzimati, sve imamo i sve nam je dato, samo bismo iz sebe trebali istovariti ovo što nas je zatrpalo. Pogledajte još jednu stvar – Allahu a'lem, zašto nam pucaju prijateljstva, zašto brakovi pucaju, poslovne veze?! Zato što imamo dodir tijela s tijelom, a nikako duša s dušom, a to bi trebalo da se desi. Duše su kao vojske, znamo to u hadisu. Bliske se prepoznaju i ostaju tako bliske, a ove druge se odbijaju. Mi vidimo da je vanjština i s ove i s one strane uredu pa uđemo radosni u ove veze, ali se duše nisu dotakle, pa na nekom dijelu puta to sve puca. A pogledajte ovo pitanje i odgovor: “Je li te vidio?” “Očima nije.” Ali jeste dušom, Uvejs je njega dušom vidio. Ya Rabbi, oplemeni nas iznutra da ovo shvatimo u kojem smjeru trebamo uložiti napor i da ovu prazninu držimo onako kako treba da bi je Gospodar napunio.

(Nastavit će se)