Iz Gradske uprave Bihaća ističu da su problemi vezani za državno poljoprivredno zemljište, način njegovog korištenja, utvrđivanje vlasništva / posjednika prisutni dugi niz godina, ali da do danas ništa konkretno nije urađeno na njihovom rješavanju

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu Bosanska krajina bila je poznata kao zemljoradnički kraj u kojem su obrađivane velike površine zemlje. Stvari su se drastično promijenile nakon rata i ovaj dio Bosne i Hercegovine postao je uvoznik žitarica i proizvoda od žitarica. Ugašeni su veliki privredni giganti, a zemlja kojom su raspolagali privatizirana je i stavljena u službu nekolicine profitera koji se godinama bogate preko leđa napaćenih Krajišnika.

Istražujući ovu temu, Vahidin Durić, osnivač i urednik lokalnog portala Bišće.ba, došao je u posjed dokumenata koji svjedoče o tome kako se rasparčavala državna zemlja na području Bihaća koja nikad nije vraćena u posjed njenog pravog vlasnika, a to je Grad Bihać, nekad Općina Bihać.

“Uz pomoć Gradske uprave Grada Bihaća sakupio sam kompletnu dokumentaciju i uvidio da je riječ o bihaćkoj poljoprivrednoj mafiji, u što su uključene i neke političke ličnosti Bihaća. Istu informaciju sam tražio i od Ministarstva poljoprivrede Unsko-sanskog kantona. Oni su mi odgovorili da je potrebno utvrditi da je riječ o državnom poljoprivrednom zemljištu, kako ovo Ministarstvo nema podataka o usklađenosti predmetnih upisa sa stvarnim stanjem na terenu, ocijenilo je potrebnim da se izvrši identifikacija parcela i utvrdi činjenično stanje tako da se uskladi katastar nekretnina i zemljišnih knjiga sa stanjem na terenu, te je dalo Gradu Bihaću rok od 60 dana kako bi se ovaj postupak mogao nastaviti”, kaže Durić, koji nam je ustupio materijale koji potvrđuju cijelu priču.

IGRA MAČKE I MIŠA

Iz Gradske Službe za opću upravu, privredne i društvene djelatnosti kažu da je Gradsko vijeće Bihaća na sjednici održanoj 30. juna 2015. godine donijelo Odluku o davanju saglasnosti za oduzimanje poljoprivrednog zemljišta od prijeratnih korisnika radi njegove dodjele Gradu Bihaću na upravljanje. Riječ je o zemljištu koje u bivšoj državi nije imalo status vlasništva nego upravljanja od strane deset poljoprivrednih i agrarnih preduzeća s područja Bihaća: Preduzeće za preradu žitarica “Žitoprerada”, DD “Agrokrajina” Bihać, “Sljeme PIK” – Radna jedinica “Una”, Zemljoradnička zadruga “Ripač”, Zemljoradnička zadruga “Alija Alijagić”, OPZ “Ostrovica” Kulen-Vakuf, ZZ “Ostrovica” Kulen-Vakuf, RO Klas OOUR Poljoprivreda “Bosanska Krupa”, ZZ “Brazda” Bosanska Krupa, ZZ “Martin Brod”, ZZ “Gata”.

“Nakon usvajanja odluka, iste su dostavljene Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Unsko-sanskog kantona na daljnje postupanje, nakon čega su oni tražili da se usvojene odluke izmijene tako da se u obzir uzme samo poljoprivredno zemljište, odnosno da se vodi računa o članu 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, gdje je tačno definirano šta se smatra poljoprivrednim zemljištem. Postupajući po ovom aktu, Gradsko vijeće Bihać je 24. marta 2016. godine donijelo odluke o izmjenama odluka o davanju saglasnosti za oduzimanje poljoprivrednog zemljišta od prijeratnih privrednih subjekata, a radi dodjele Gradu Bihaću na upravljanje i gospodarenje. Nakon toga, od resornog ministarstva dobijamo akt od 31. marta 2017. godine kojim nas obavještavaju da smo u obavezi izvršiti identifikaciju parcela na terenu i utvrditi činjenično stanje da se uskladi katastar nekretnina i zemljišnih knjiga sa stanjem na terenu. Obavijestili smo ih 22. maja 2017. godine da je na većem području Bihaća na snazi popisni katastar, da niko od prijeratnih privrednih subjekata ne koristi to zemljište kako je propisano Zakonom o poljoprivrednom zemljištu, te da je nejasno da su u slučaju ZZ ‘Martin Brod’ donijeli rješenje, a onda traže dodatne podatke i informacije”, kažu iz Gradske uprave.

Iako je prethodno donijelo rješenje o oduzimanju poljoprivrednog zemljišta od ZZ “Martin Brod” i njegovoj dodjeli na upravljanje Gradu Bihaću na rok od pet godina, Ministarstvo poljoprivrede ubrzo donosi zaključak kojim se prekida oduzimanje prava korištenja državnog zemljišta od dosadašnjih korisnika, a u korist Grada Bihaća, dok se putem nadležne službe ne riješe imovinsko-pravni odnosi na parcelama koje su predmet zahtjeva za donošenje rješenja o oduzimanju, zatim dok se ne izvrši identifikacija predmetnih parcela i dok se putem vještaka ne utvrdi kultura i pravo stanje predmetnog zemljišta. Ministarstvo poljoprivrede USK je zanemarilo to što je Služba za lokalni ekonomski razvoj Grada Bihaća sve vrijeme napominjala da je na većem dijelu područja gdje se traži izuzimanje zemlje od prijeratnih privrednih subjekata na snazi popisni katastar, da za to zemljište nema zemljišnih knjiga, a postupak uspostave zemljišnih knjiga provodi se u skladu s Uredbom o izlaganju na javni uvid podataka premjera i katastarskog klasiranja zemljišta, što predstavlja dugotrajan i finansijski skup proces. Osim toga, iz Gradske uprave kažu da neke zadruge i privredni subjekti nemaju svojih pravnih nasljednika, te napominju da poljoprivredno zemljište u vlasništvu države nikada nije moglo ni biti predmet privatizacije ili prodaje.

“Moglo se staviti u pravni promet, ali samo putem dodjele u zakup ili koncesije. Zanemarujući odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu nakon provođenja stečajnog postupka, firma ‘Žitoprerada’ je ovo zemljište upisala u stečajnu masu i već imamo slučajeva da su neke nekretnine prodane putem javnog natječaja, dok su u firmi DD ‘Agrokrajina’ Bihać, koja je privatizirana, predmet privatizacije bili samo objekti, a ne i zemljište, dugovanja prema radnicima izmiruje prodajom poljoprivrednog zemljišta, o čemu je Općinsko vijeće više puta informirano. Pored ova dva pravna subjekta, firma ‘PIK Sljeme’ nema pravnog sljedbenika, a u katastru nekretnina upisana je kao posjednik poljoprivrednog zemljišta na području Donja Gata, Velika Gata, Brekovica, Izačić. Ista je situacija i sa zemljoradničkim zadrugama”, kažu iz Gradske uprave.

NEMA ZAKUPA NITI KONCESIJE

Zemljoradnička zadruga “Ostrovica” u Kulen-Vakufu egzistira od 1980. godine kao zemljoradnička u sastavu SOUR-a (Složena organizacija udruženog rada) – PPPK (Poljoprivredno-prehrambeni kombinat) “Krajina” Bihać. Stupanjem na snagu Zakona o zadrugama (Službene novine Federacije BiH broj 28/97), sve postojeće zemljoradničke zadruge bile su u obavezi da usklade svoje poslovanje s odredbama Zakona u roku od godinu dana, u suprotnom gube status i brišu se iz registra po službenoj dužnosti. ZZ “Ostrovica” Kulen‑Vakuf nije uskladila svoj status s odredbama navedenog zakona, ali je izvršila usklađivanje s Općim zakonom o zadrugama (Službeni glasnik BiH, broj 18/03), pri čemu je upisano 8 osnivača koji su izvršili pojedinačnu uplatu od 300 maraka. Interesantno je da se među njihovim imenima nalazi i ime Hajrudina Havića, direktora Kantonalne bolnice u Bihaću i predsjednika Kantonalnog odbora SDP-a Unsko-sanskog kantona.

Identičan slučaj je i sa ZZ “Alija Alijagić” u naselju Vrsta, koja je konstituirana rješenjem Okružnog privrednog suda Banja Luka, a do tada je bila u sastavu RO Primarna poljoprivredna proizvodnja “Bihać”. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću iz 1999. godine upisano je usaglašavanje ZZ “Alija Alijagić” u skladu sa Zakonom o zadrugama i upisano 11 osnivača s pojedinačnim ulozima od po 200 KM.

Članom 43. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano je da, ako korisnik ne koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države duže od jedne godine ili ne osigura korištenje istog u skladu s članom 40. istog Zakona, a kojim je propisano da je korisnik poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dužan sklopiti ugovor o zakupu ili koncesiji, kantonalno ministarstvo će po službenoj dužnosti ili na zahtjev korisnika zemljišta donijeti rješenje o oduzimanju tog zemljišta radi davanja na korištenje drugim fizičkim i pravnim licima.

“Po bh. zakonodavstvu, vlasništvo nad nepokretnostima postoji samo ako je uknjiženo u zemljišnu knjigu, ali je problem što je po nekim procjenama samo oko 30 posto nepokretnosti u Bosni i Hercegovini uknjiženo u zemljišne knjige, te se ovo pitanje rješava uglavnom kroz parnični i upravni postupak. Pravilo je da mora postojati uknjiženo pravo vlasništva nad nepokretnostima da bi se moglo prodati. Postoji zloupotreba prava od strane stečajnog suca da proda imovinu stečajnog dužnika kao da je njegovo vlasništvo i pravo treće strane da putem prigovora na takvu odluku suda, kao da je kupac takve imovine savjestan kupac, a spor je uvijek oko kupoprodajne cijene, a ne oko prava suca da odobri takvu prodaju. Zakon govori o nepokretnostima, a ne o poljoprivrednom zemljištu, a isto je pod posebnom skrbi države kao prirodno bogatstvo, neobnovljivo prirodno bogatstvo i opće dobro. Iz ovih kvalifikacija poljoprivrednog zemljišta već se vidi da se ne može prodati i otuđivati jer se država kao vlasnik zemljišta razvlašćuje i gubi. Ne mogu se preko zemljišta rješavati neki socijalni i politički problemi”, navodi se u obrazloženju Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva upućenom Gradskoj upravi, koje je potpisao Pejo Janjić 2012. godine.

Također se kaže da pravo raspolaganja bivših društveno-pravnih osoba (kombinata, zadruga i sl.) nije bilo njihovo subjektivno pravo na stvarima u društvenom vlasništvu već samo instrument za stavljanje u promet stvari u društvenom vlasništvu, a novonastala društva stvorena privatizacijom pravni su slijednici nekadašnjeg poduzeća po pitanju objekata i opreme, ali ne i poljoprivrednog zemljišta, jer zemljište nije bilo niti moglo biti uključeno u društveni kapital kada je preduzeće privatizirano, što je potvrdio i Ustavni sud BiH.

 DRŽAVA KAO VLASNIK NEMA KORISTI

U odgovoru Federalnog ministarstva poljoprivrede Gradskoj upravi od 16. februara 2012. godine navodi se da ugovori na koje se poziva Ministarstvo poljoprivrede nisu pravno valjani, protuzakoniti su i oborivi, a, po mnogima, apsolutno ništavni jer nije postojao pravni temelj za zaključenje ovih ugovora niti su sklopljeni između zakupodavca i zakonodavca. Ministarstvo je upozorilo i da ugovori nisu ovjereni, a morali su biti, ugovorači raspolažu imovinom koja nije njihova, nije postojao javni natječaj, nije upoznat javni pravobranitelj o njima, što je bila zakonska obaveza jer on štiti državni interes, i konačno – država kao vlasnik nema nikakvog uvida kako se zemljištem u njezinom vlasništvu gospodari i ne ubire novac od zakupa zemljišta kao vlasnik.

Iz Gradske uprave Bihaća ističu da su problemi vezani za državno poljoprivredno zemljište, način njegovog korištenja, utvrđivanje vlasništva / posjednika prisutni dugi niz godina, ali da do danas ništa konkretno nije urađeno na njihovom rješavanju.

“Održano je više sastanaka na svim nivoima vlasti, a zadnji sastanak održan je u prostorijama Vlade Unsko-sanskog kantona, gdje su bili prisutni kantonalni i gradski prvobranioci, na kojem su doneseni zaključci od 8. maja 2015. godine, a jedan od tih zaključaka jeste da lokalna samouprava putem Vijeća pokrene inicijativu prema resornom ministarstvu da se izuzme zemljište društveno-pravnim i pravnim licima koji nisu postupili u skladu s članom 46. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Kada je u pitanju poljoprivredno zemljište koje koriste zemljoradničke zadruge, već dugi niz godina vodi se polemika oko primjene člana 94. Općeg zakona o zadrugama, koji se u praksi primjenjuje kako kome odgovara, a ovaj član glasi: ‘Imovina zadruge koju zadrugari trenutno koriste donošenjem ovog zakona postaje imovinom zadruge.’ Grad Bihać je 8. februara 2016. godine putem Saveza općina i gradova Federacije BiH podnio inicijativu za pokretanje procedura za izmjene i dopune Općeg zakona o zadrugama, a isto je uradila i Općina Tešanj i još neke općine u FBiH”, kažu u Gradskoj upravi.

Ključno je pitanje zašto Ministarstvo poljoprivrede Kantona godinama usporava cijeli proces vraćanja poljoprivrednog zemljišta Gradskoj upravi Bihaća. Jasno je da je riječ o dugogodišnjoj sprezi politike i lokalnih tajkuna koji su nakon rata javno dobro u vlasništvu naroda i države vještom igrom sa zakonima koje su (zlo)upotrijebili pribavili sebi materijalnu korist tako da su državno dobro stavili u službu ličnog interesa.