„Više nema ko da igra. Od 11 igrača među živima sam ostao samo ja. Do slobodne teritorije sam došao poslije devet dana pješačenja kroz šume“, prisjeća se svoje životne golgote Bahrudin Salihović.
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.