„Više nema ko da igra. Od 11 igrača među živima sam ostao samo ja. Do slobodne teritorije sam došao poslije devet dana pješačenja kroz šume“, prisjeća se svoje životne golgote Bahrudin Salihović.
” Srebrenica, u Bosni i Hercegovini.</p>
<p>Bahrudin Salihović je imao 25 godina kada se rastao sa ocem Bajrom u rejonu Ravnog Buljima. Nikad ga više nije vidio, a 25 godina kasnije potpisao je njegovu identifikaciju.</p>
<p>„Odlučili smo se da ovog 11. jula, 25 godina poslije njegovog ubistva, klanjamo dženazu. Majka je živa i zbog toga smo donijeli takvu odluku. Još uvijek ne znam hoće li naši bližnji iz inostranstva biti u prilici da dođu na dženazu“, rekao je Bahrudin Salihović, javlja Anadolu Agency (AA).</p>
<p>U srebreničkom genocidu, kaže Bahrudin, izgubio je pola svoje familije. Vratio se u rodnu Voljavicu kod Bratunca gdje je do 1992. godine igrao za FK Podrinje.</p>
<p>„Više nema ko da igra. Od 11 igrača među živima sam ostao samo ja. Do slobodne teritorije sam došao poslije devet dana pješačenja kroz šume“, prisjeća se svoje životne golgote Bahrudin Salihović.</p>
<p>Od oca Bajre, priča on, pronađena je samo potkoljenica. Njegov otac je rođen 1943. godine, a ubijen je u 52. godini života. Dvije i pol decenije je tragao za njegovim posmrtnim ostacima, a u februaru ove godine dobio je informaciju kako je pronađen dio kostiju nakon čega je izvršena identifikacija.</p>
<p>Dženaza će biti klanjana 11. jula 2020. godine u Memorijalnom centru Potočari.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Kriminalna privatizacija državnog zemljišta
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.