Zajednički nastup bošnjačkih i probosanskih stranaka na predstojećim lokalnim izborima, te spašavanje Srebrenice iz velikosrpskih ruku, trenutno je ponajbolji odgovor na konstantne provokacije kojima je izložena povratnička populacija, kao i na neustavnu proslavu 9. januara.
U cijelom procesu jednogodišnjeg postizbornog formiranja vlasti mora se odati priznanje Bakiru Izetbegoviću i SDA za politički mudru igru i na strateškom i na taktičkom političkom nivou.
Sasvim očekivano, najavljeni pad i koalicije i Vlade izazvao je pravu lavinu histeričnih i melodramatičnih komentara i reakcija. Budući da je vlast Frankenštajn-koalicije imala podršku od ovdašnjeg FGR komentarijata, koji je, iako manjina, izuzetno glasan pa pruža privid cjelokupne javnosti, time je i dreka zaglušujuća. Nema dovoljno prostora da bi se bavilo svim neurotičnim ispadima, međutim, zanimljivo je primijetiti dva trenda u ovim reakcijama. Jedan pokazuje sav jed, a drugi sav jad štovalaca Vlade Kantona u nestanku
U maju 2010. godine uposlenici KJKP “Park” Sarajevo podnijeli su Općinskom sudu tužbu tražeći da im se isplate neisplaćene plaće, regresi, topli obroci, prekovremeni rad, nagrade za deset i dvadeset godina radnog staža, te da im se uvećaju plaće zbog rada u otežanim uvjetima. Tužbu je prvenstveno podnijelo 48 radnika tražeći od suda da im se isplati oko 480 hiljada maraka. S vremenom je većina radnika odustala od tužbe, ali devet komunalnih redara ostali su do danas nepokolebljivi po ovom pitanju. Najviše kritika zbog dugogodišnje nepravde upućuju direktoru Alenu Ramiću, SBB-ovcu koji ih, po njihovim tvrdnjama, zastrašujuće maltretira
Krajnje je vrijeme da nadležni organi provjere činjenice o Radončićevoj korupcijskoj zloupotrebi pravosuđa, pa da se o tome upoznaju nadležni pravosudni autoriteti u BiH, kao što su predsjednici sudova, glavni tužioci, ombudsmani za ljudska prava. Oni koji bi to trebali činiti za to primaju plaće, ali propuštaju svoju obavezu jer se veliki broj boji odmazde koja bi protiv njih i njihovih porodica uslijedila putem Dnevnog avaza. Ovakva vrsta perfidnog medijskog psihološkog pritiska i terora strahom gotovo da nije zabilježena na prostoru ovog dijela Evrope
Na sceni su konstantni pokušaji radikalizacije javnog i političkog diskursa u bošnjačkom društvu s namjerom da se delegitimizira politički dijalog, a legitimiziraju se razni oblici političkog nasilja. Jedan oblik pokušaja takve radikalizacije stalno je širenje defetističke propagande i osjećaja skore propasti, očaja i besperspektivnosti, gdje se redovno kao krivac navodila ne samo stranka na vlasti (najčešće SDA) nego i sama ideja bošnjačkog organiziranja i okupljanja na nacionalnim osnovama. Drugi je oblik konstantno insistiranje na određenim terminima ne bi li se oni normalizirali, pa zatim ušli u “uši” i vokabular javnosti te postali općepoznate “činjenice” koje se podrazumijevaju. Termini poput “bošnjačka državna mafija”, “bošnjačka fildžan-država”, “bosanski Čaučesku”, “izborna krađa” –osmišljeni su i plasirani upravo u svrhu promjene percepcije političke stvarnosti u Bosni i Hercegovini
U tom smislu, ilustrativna je nedavna izjava Ane Babić, predsjednice Skupštine Kantona Sarajevo i članice SBB-a, koju je dala krajem oktobra: da je SBB pogriješio što je glasao za imenovanje škole u Dobroševićima po Mustafi Busuladžiću te da će ta stranka na nekoj od narednih skupštinskih sjednica pokrenuti pitanje promjene imena ove škole
Prodaja Vladinog udjela u Sarajevo osiguranju u potpunosti je u rukama Agencije za privatizaciju, pa izbor kupca i iznos novca koji će taj kupac izdvojiti za kupovinu 45,4938 posto Vladinog udjela nije u rukama Fadila Novalića, već SBB-ovog direktora Amera Bekrića, te, ukoliko zaista dođe do “pljačkaške privatizacije”, za nju neće biti odgovoran premijer Novalić, već direktor kojeg je na tu poziciju postavio Fahrudin Radončić
“Stav” će pokrenuti “Feljton o političkim ubistvima Envera Kazaza” s radnim naslovom “Kazaz protiv Kazaza”, kao ponajbolji dokaz da je čovjek sam sebi najveći neprijatelj. Zapisano ostaje, a Kazaz je iza sebe ostavio prljavi trag po raznim novinskim arhivama, ali i onome što će se neki usuditi nazvati „znanstvenim radovima“. Sam je sebi uskakao u usta toliko puta, sam je sebe pobijao toliko puta da je to naprosto sramotno
Nečastivi u Kantonalnoj skupštini
