fbpx

Podjela na bijele i crne Turke jedna je od usvojenih popularno-socioloških podjela turskog društva, koja s bojom kože nema nikakve veze, nego su “boje” markeri isključivo socijalnih kategorija. Bijeli su “urbana populacija, koja prihvata progresivne, sekularne, zapadne, republikanske vrijednosti”, dok su crni “konzervativni, islamistički i tipično oni manje obrazovani među originalno ruralnom anadolijskom populacijom”, kaže Wikipedija, besplatna online enciklopedija za površne

Generalna direktorica Fudbalskog kluba Sarajevo Sabrina Buljubašić zajedno sa većinskim vlasnikom kluba, Vincentom Tanom i vlasnikom kompanije Top Glove Lim Wee Chaiem trenutno je u trodnevnoj posjeti Istanbulu. Cilj posjete u koju je uključeno 25 volontera je pomoć sirijskim izbjeglicama u najvećem turskom gradu.

Činjenica da je Trumpova administracija zapodjenula ekonomski s Turskom iz političkih razloga, a s Njemačkom iz ekonomskih, kao i činjenica da je i Turskoj i Njemačkoj dosta američke samovolje i unilaterizma, neminovno vode ka utisku da to mora dovesti do približavanja dviju zemalja. U tom smislu, dugoočekivana zvanična državna posjeta Erdoğana Berlinu, u koji je došao 27. septembra iz New Yorka, mogla je izazivati oprezni optimizam

Dok traje debata o Idlibu, terorističke grupe, uključujući Daeš i Al-Kaidu, pokušavaju da se reorganiziraju u ćelije u Siriji i Iraku. Iako su zapadnjački zvaničnici požurili da objave pobjedu nad teroristima u zoni konflikta, nije tajna da ti militanti predstavljaju ozbiljnu opasnost regionalnom miru i stabilnosti. Da stvari budu još gore, kriza u odvijanju u Idlibu ima potencijal da stvori dodatne izazove vis-à-vis protuterorističkim naporima na terenu

Predsjednik Erdoğan i njegovi pouzdani saradnici imaju historijsku zaslugu što su izabrali efikasne načine borbe u zaštiti i odbrani prosperiteta kada je bio ugrožen Gülenovim pokušajem državnog udara. Ovo pitanje zaslužuje najveću pažnju jer se u njemu nalaze najvažnija iskustva i pouke kako treba upotrijebiti političku moć da bi se zaštitio prosperitet. Pogrešan izbor načina borbe može kompromitirati ciljeve i vrijednosti za koje se neki subjekt bori. U tom iskustvenom pogledu, od presudnog je značaja pravovremeno reagiranje odgovornih faktora države na čelu s Erdoğanom. Najvrednije iskustvo aktiviranje je naroda Turske kao subjekta zaštite prosperiteta

15. juli 2016. godine živ je i svakodnevno prisutan u turskoj javnosti. Bilo bi nenormalno da je drugačije. Svaki (vojni) puč ostavio je dubokog traga u svijesti turskog naroda. Međutim, ovaj pokušaj bio je različit od svega što je taj narod preturio preko glave. Prije svega, to nije bio vojni puč nego pokušaj preuzimanja države od strane jednog kulta čiji se članovi grabe za prljave gaće njihovog lidera. Bio je to pokušaj preuzimanja države po cijenu, ako ne i priželjkivanje građanskog rata

Postizbornu nedjelju karakterizira i posipanje pepelom. Izvinjenja za manipulaciju percepcijom (čitaj: laganje) pljušte. Prvo je novinar Hürriyeta İsmail Saymaz objavio izvinjenje na svom Twitteru zato što je, eto, sve vjerujući nekim anketama, “dao loše informacije”. Zatim je to dužim novinskim tekstom uradio Hüsnü Mahalli, novinar dnevnika Sözcü, u kojem je potpuno priznao manipulaciju i jednostranost u poliranju CHP-a, İncea, Akşenerove itd.

Iz perspektive nekoga ko živi u Turskoj 18 godina i ko je vidio ono prije, pomalo je besmisleno objašnjavati zašto su Erdoğan i AK partija pobijedili. Utrostručena ekonomija, 21 hiljada kilometara autoputeva, 27 novih aerodroma, treći most preko Bosfora, treći budući najveći aerodrom na svijetu – jasno su vidljivi rezultati. Besplatno školovanje, reforma zdravstva uz adekvatnu infrastrukturu (univerzitete i bolnice) jesu stvari koje su običnim ljudima promijenile život

EUropska ljubav prema fer-pleju perfektno se ogleda u činjenici da je kampanja za turske vanredne izbore među turskom dijasporom dopuštena svima drugima osim predstavnicima vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP). Predstavnici Republikanske narodne partije (CHP), pro-PKK demokratske partije naroda (HDP) i Dobre partije (İP) veselo su se rastrčali po zemljama koje su proglasile embargo na tursko političko djelovanje na svom tlu