Hoćemo li sada nakon dva poraza u nekim tamo kvalifikacijama iz Saveza dobiti obavijest o bezobrazluku i izdaji Muse? Koliko će nam trebati da po forumima počnemo sijati negativne komentare na račun ovog mladog igrača? Nije poznato šta se u ovoj situaciji, prije svega s nama, može desiti, ali pameti bismo se konačno morali dozvati.
Zločin je učinjen našem fudbalu, zločin je učinjen prema djeci, prema talentima koji su se trebali razvijati ispravno. Ima i objektivnih okolnosti. Ne možemo se pohvaliti sportskom infrastrukturom, komšije nas drže na oku, ali, s druge strane, krivi smo jer smo imali sistem po principu “daj meni danas”.
Bilo kako bilo, 19. juna ćemo saznati ko će biti preko puta naših igrača. Možda ozbiljnost situacije oslikava konstatacija iz jednog bh. medija da sarajevski premijerligaši mogu za protivnika dobiti “nezgodni Vaduz”. Toliko nam je strah u kostima da je Vaduz (Evropu izbore kroz ligu Lihtenštajna), inače
Što se tiče košarke, ona je bar na onom elitnom nivou rezervirana za Laktaše, jer “glavni” je dao sinu igračku u ruke. Kako bi se mali igrao ako igračka nema uvijek nove baterije?! Treba da svijetli najjače jer mu se može. Sin je, od silnog svjetla, stalno nasmijan, ali možda to nije baš dobro za vid. Vidjet ćemo! Upumpavalo se energije sa svih strana, Aleksandrovac je postao multietnički grad zbog promenade Amerikanaca.
Jednostavno, neka se niko ne pravi lud, svira se tu svima i svašta. To je takva liga, ne kažu mnogi uzalud da je teža od Premijer lige BiH. I neka se ne pravi niko budala, znalo se na više utakmica unaprijed ko će pobijediti, a ne baš uvijek da je Sloga u glavnoj ulozi. Čaršija priča da se zna “ulaziti” i u protivničke igrače. Dokaza nema, ali dima ima. Pa ko hoće da vjeruje u onu o dimu i vatri, na volju mu.
Nije li Misimović ovim potezom bacio sjenu na sve što je Željezničar napravio u godinama kada je Osim bio ključni čovjek kluba? A nije malo toga napravljeno, toliko da sadašnji Misimovićevi izabranici ne mogu ostvariti ni 10 posto toga. Uzalud mijenjanje trenera, promenada igrača, izmišljanje sportskih direktora, ne ide pa ne ide. Ma koliko akcija za gradnju tribina napravili, naliveni beton nikada nije bio mjera kvaliteta rada jednog sportskog kolektiva.
Kako se onda u bh. fudbalu može desiti da nakon tog roka u jednoj do ranijih sezona predsjednik Čelika moli sve kojima je ovaj klub u srcu da se skupi potreban novac za podmirenje obaveza prema pojedinim igračima? Kako se moglo desiti da javno predsjednik Slobode izjavi kako je “klub prevaren, ali da će izmiriti obaveze”, isto tako nakon zadanog roka?
Grehota bi bila ne spomenuti veliku istinu. Taj momak nikada nije prestao davati sve od sebe za BiH i da je tu pokazao istinski karakter. Uvijek je dostupan selektorima i daje svoj maksimum pod bh. zastavom. Tim je više opravdana briga za Damirovu formu. Nastavi li se njegov pad igre, padat će i naša reprezentacija.
Sabrina želi da Sarajevo opet bude bh. klub, a Valentin Ilievski, direktor svih direktora, za sada to ne postavlja kao težnju. On bi opet gradio stadion. Za koga samo, nije se izjasnio. Tribine su prazne, momče makedonsko!
Edis Mulalić, sveznalica i djelitelj lekcija, ponaša se, u najmanju ruku, kao čovjek koji je osvajao prvenstva i kupove kao trener. A, ustvari, bilanca je jasna. Radeći kao trener, Željezničar nije doveo do Evrope, sačuvao je crnogorski Dečić od ispadanja, a Mladost je spustio stepenicu niže, pa je igrao ligu za opstanak.
