Vijest da je Avdija Kovačević, bivši načelnik Vareša, osuđen na četiri godine i dva mjeseca zatvora zbog zloupotrebe položaja, te da će mu se oduzeti imovinska korist u iznosu višem od 220.000 KM, zanimljiva je po više osnova. Ponajprije zato što bi mogla, ali i morala imati implikacije i na neke druge veće sredine i političare.
Nema apsolutno niti jednog argumenta da se opravda odluka kojom bi se usred epidemije smrtonosnog virusa – kada se bilježe rezultati o broju zaraženih i umrlih neuporedivo gori od onih iz proljeća, a zbog kojih je bila prekinuta redovna nastava – poslala djecu u školske kupe.
Potpuno očekivano, barem za one koji nemaju iluzija u vezi s pravom prirodom ovih političkih organizacija, SDP i Naša stranka sabotiraju inicijativu SDA o zajedničkom nastupu probosanskih stranaka na izborima u Mostaru te prave vlastitu suparničku koaliciju.
Konačno se i to desilo, Bosna i Hercegovina dobila je svog prvog postkomunističkog cenzora! Iako se nekome ova tvrdnja može učiniti pretjeranom, ona to nije, jer vijest da je Facebook, kod nas uvjerljivo najpopularnija društvena mreža i medijska platforma, u sklopu svog “programa provjere činjenica” odabrao vanjsku organizaciju koja će arbitrirati i moderirati njen sadržaj u Bosni i Hercegovini, doslovno znači uvođenje cenzure na ono što je danas glavni javni forum u našoj državi.
Građani Bosne i Hercegovine, koji su nekada davno, posebno na prostoru Južne Dalmacije, bili rado viđeni gosti, danas se smatraju turistima “druge klase”, posjetiocima čije pare možda imaju vrijednost, no čije prisustvo kvari specifični mediteranski štih onoga što se danas naziva hrvatskom obalom.
Indikativno i simptomatično da slogan ovogodišnje parade “Nije život četiri zida” najvatrenije podržavaju upravo oni koji inače redovno vjernicima poručuju da “svoju vjeru drže među svoja četiri zida”. Jer o tome se u suštini radi, obnovljenom ideološkom i kulturološkom sukobu, srazu dvaju suprotstavljenih koncepta života, borbi za moralne norme i sistem vrijednosti društva, odluci šta će (p)ostati normalno, a šta će da ide “među četiri zida”, vjersko uvjerenje ili seksualno opredjeljenje
Papić, štaviše, odgovornost za negiranje i osporavanje Genocida nad Bošnjacima, a koje provode sve političke strukture manjeg bh. entiteta, prabacuje na leđa bošnjačke politike. Nevjerovatno, ali Papić tvrdi kako “političko korištenje historijske činjenice” kakva je Genocid nad Bošnjacima u kontekstu aktuelnog političkog trenutka dovodi do “mutne situacije” zbog koje se onda Genocid i ne priznaje.
Gostujući na Face TV, Van der Auweraert je rekao da su ovi “incidenti” na području najzapadnijeg kantona ustvari posljedica manjka smještajnih kapaciteta te je opetovano ovo stravično djelo, koje je moglo završiti s daleko težim posljedicama, nazivao “problemom”.
No, eto, Bazduljeve suze ima ko brisati, jer upravo zato i postoje portali poput onoga za koji i sam piše, medijski projekti kojima je cilj da na jedno mjesto okupe sve one koji su doživjeli mentalni i duševni preokret kakav je i sam Bazdulj nekada davno prošao.
Nažalost, ovakvi skandalozni ispadi ne svrstavaju se u domen nekog naivnog i dobrodušnog poziva na empatiju već su prije ideološko-političke prirode. To se da primijetiti iz Berićeve tvrdnje kako su u Srebrenici “SDA i SNSD sveli život na opštu političku mobilizaciju lokalnih zajednica”, pri čemu optužuje bošnjačku lokalnu zajednicu kako “insistira na dokazivanju već dokazanog”!
