Da je za Mustafića radikalizacija ustvari neki loše promišljeni miks nastavka dosadašnjeg kulturmarksističkog bauljanja ljevice uz stidljivi povratak pitanjima radnika, pokazuje i izjava u kojoj on smatra da radikaliziranoj socijaldemokratiji prioritet treba biti i zaštita “javnih resursa, ljudskih prava, manjina i okoliša”, ali, eto, i “zaštita radničkih i socijalnih prava”.
Upravo je takva ostrašćenost primjetna kod glavne urednice Oslobođenja, koja uzbuđeno poziva novu vlast da dokaže svoju ideološku ispravnosti i odanost partijskoj liniji ne samo tako što će vratiti Đedu u Sarajevo nego i tako što će se opet “obračunati sa Busuladžićem”, s kojim su se već jednom njeni idoli obračunali tako što su ga zločinački likvidirali.
Možda se upravo uz pomoć takve politizacije statistike želi skrenuti pažnja te za manipulaciju optužiti portal koji se bavi statistikom. Administrator portala bosanskehistorije.com Anes Hasanbegović, koji se ni kriv ni dužan našao na udaru većeg broja hrvatskih medija, kaže za Stav da je zapravo riječ o “mnogo laži na malom prostoru”.
Inače, sama operacija “Neretva ’93” već je dugo jedna od omiljenih tema velikohrvatske propagande koja ju je često, uprkos svim dostupnim dokumentima, pa čak i originalnoj karti operacije s ucrtanim pravcima napada i napredovanja – iz kojih je i najvećem laiku jasno o čemu je riječ – predstavljala i kao “pokušaj muslimanskih snaga da osvoje Neum i Ploče i izađu na Jadransko more”.
Naravno, nije potrebno spominjati da je baš onoliko koliko je “ciganska mečka” žalosno stvorenje slomljena duha, isturpijanih zuba i pandži koje hoda na dvije noge da bi dobilo kocku šećera ustvari užasna parodija istinskog medvjeda iz divljine bosanskih planina, toliko i Bazdulj tek žalosna hodajuća travestija i karikatura bošnjačkog intelektualca i književnika.
Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi
Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikšić je zatražio da se mediji koji kritički pišu o njemu zatvore! Ko će to učiniti, Nikšić ne pojašnjava, ali se može naslutiti da misli na vlast.
Računa se da je potres mozga bošnjačkog kolektiva takvog intenziteta i težine da će se sasvim mirno u narodu prihvatiti zamjena teza po kojoj su otvoreni separatisti i promotori agresorske politike isti kao i oni pod čijim je vodstvom odbranjena ova zemlja i narod, te da je, zapravo, u interesu Bošnjaka da nemaju adekvatnu nacionalnu političku reprezentaciju na nivou entiteta i države
Iako krajnje stupidni, tekstovi poput Isovićevog izuzetno su informativni jer konačno možemo imati uvid u to kako razmišlja um koji profesionalno zagađuje javni prostor neduhovitim i primitivnim pokušajima serija putem kojih propagira svoje komplekse, predrasude i stereotipe.
Zaista je rijetkost da je neki politički projekt toliko brzo i tako potpuno potvrdio gotovo sve slutnje i predviđanja o vlastitom štetočinstvu.
