Kandidaturu Mostara za evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine gradonačelnik Ljubo Bešlić pokušao je iskoristiti da izgradi zgradu HNK, koja niti ima niti može imati valjanu građevinsku dozvolu bez Gradskog vijeća. Prema procjenama, realizacija projekta “Mostar 2024.” trebala bi koštati oko 20 miliona maraka, što za grad veličine Mostara nikako nije mali novac
Nakon ponovne najave da će Sveučilište Mujaginu kuću jednostrano pretvoriti u knjižnicu, reagirao je i mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović. “Projekt zaposjedanja Univerzitetske biblioteke protivan je i pravu i moralu. Na nju ne može polagati pravo isključivo Sveučilište, gdje su tu Univerzitet i svi stanovnici i građani?! Ona je opće dobro. S moralnog aspekta, ona je djelo dobročinstva i filantropije Bošnjaka, kozmopolite, gradonačelnika Mujage Komadine
O ovom kapitalnom izdavačkom projektu, koji svjedoči o identitetu Bošnjaka, govorili su : Salem ef.Dedović, Fahrudin Rizvanbegović, Filip Mursel Begović, Adnan Žiško, Jasmin Hodžić, Fuad Ohranović, Senad Suljić i Asim Krhan.
Ratnom zločincu Marku Maki Radiću pravosnažno je presuđeno za torture kroz koje su prolazili logoraši u zloglasnom logoru Vojno. Osuđen je 2011. na 21 godinu zatvora. U oktobru ove godine, uz blagoslov Ministarstva pravde BiH, prebačen je iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru na izdržavanje kazne u Hrvatskoj, gdje mu je Županijski sud u Zagrebu smanjio već izrečenu kaznu. Praktično, on je već slobodan čovjek.
Razdoblje “stare Jugoslavije” pamti se po nasilju nad voljom i životima većine nacionalnih kolektiviteta, od kojih Crnogorci i Makedonci nisu ni priznavani nego su smatrani Srbima, a Bošnjaci samo muslimanima koji se trebaju “opredijeliti” i prikloniti Srbima ili Hrvatima. Sudionici “Prosvjetine” pres-konferencije i tu su poznatu činjenicu krivotvorili, govoreći da je ulazak vojvode Stepe Stepanovića u Mostar donio slobodu za “sva tri bh. naroda”. Nije vojvoda donio nikakvu slobodu. On se “nije miješao”! On je čuvao stražu
Zanimljivo je da je ovaj pokušaj historijskog revizionizma naišao na malo reakcija, te da se niko, osim Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, nije oglasio u vezi s ovakvim sramnim provociranjem građana kojima su kojekakve vojvode tri puta u toku proteklog stoljeća radile o glavi.
“U kantonu u čijem Ustavu stoji ‘bošnjački jezik’, u kojem se u većini škola bosanski jezik ne može odabrati kao maternji, a unutar opće klime kontinuiranog negiranja bosanskog jezika i kompletnog bošnjačkog identiteta, mišljenja sam da Odsjek za bosanski jezik mora opstati po svaku cijenu i bez obzira na broj upisanih studenata. Mi više ne možemo očekivati grupe od dvadeset i više kandidata, kao što je to bilo nekada, ali moramo prihvatiti svakog studenta i maksimalno mu se posvetiti”
Džamija je izgrađena po nacrtu arhitekte M. Davida još 1898. godine i imala je unutrašnje dimenzije 7 x 8 metara s dodatkom hajata. Na tim se nacrtima ne vidi skica munare, premda je uz nju izgrađena četvrtasta munara visoka 12 metara. Svečano je otvorena 13. novembra 1903. godine. Nije poznato da je postojala pisana vakufnama Mujage Komadine, pa se s pravom džamija ne naziva njegovim imenom već džamijom u Gornjoj Drežnici
Radončićevi jurišnici su u cunamiju kanti, četki i ljepila prelijepili mural postavljen u čast žrtvama Mostara i Srebrenice. Osim što je ogavno na takvim mjestima sjećanja lijepiti plakate, takav je akt i nezakonit jer su jasno određena mjesta na kojima se može javno oglašavati. O tome da je izazvao zgražanje stanovnika ovog mostarskog naselja, suvišno nje i govoriti.
Nisam očekivao da će roman na tako pozitivan način dotaknuti čitaoce. Također, pozitivno sam iznenađen jer je roman zainteresirao i izdavače iz drugih zemalja, pa su stupili u kontakt nudeći saradnju. Mislim da je moja slikovitost u pisanju krivac za ovakav uspjeh. Ko je god do sada čitao roman Ključ besmrtnosti rekao je da se on mora prebaciti na filmsko platno, jer je riječ o uzbudljivoj, dinamičnoj i dobro napisanoj priči
