fbpx

U samo pet godina katolička populacija u nekada najvećoj bh. nadbiskupiji smanjila se, dakle, za četvrtinu. Smanjenje prirodnim putem, uslijed negativnog prirodnog priraštaja, odnosno zbog većeg broja umrlih od rođenih, u ukupnom negativnom trendu sudjeluje s 25%. Za sve ostalo krivo je iseljavanje.

Za Lučića, pokušaj gradnje džamije u Neumu nema nikakve veze s vjerom i praktičnom potrebom vjernika. Za njega je džamija u Neumu, dakle, pričina Erdoğanovog neosmanskog sna i bošnjačke “zelene transferzale”, za njega je muslimanska bogomolja ustvari kasarna, bajuneta, svjetionik, raketa zemlja-zrak, ali i simbol “muslimanskog suvereniteta” na tom dijelu Jadrana i potpune bošnjačke dominacije nad Hrvatima u BiH. Začuđuje ovakvo bolesno isljeđivanje džamije u Neumu jer se u Rijeci, dakle, lučkom gradu sasvim blizu Zagreba, džamija Dušana Džamonje od samih Hrvata proziva “mediteranskom ljepoticom” i “primjerom suživota Hrvata i muslimana u Hrvatskoj”

Na dosta skromnije manifestacije drugim nacionalnim manjinama dolaze državni vrh, ministri, gradonačelnici, načelnici i mnogi dr. Na niti jednom događaju koji organiziraju Bošnjaci u Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina, a stariji će pamtiti i duže, nije se pojavio nitko iz državnog vrha. Izuzev događanja vjerske zajednice, što nikako nije isto. Zašto o tome ne piše Ivo Lučić? Ili ako su mu te teme bliže, zašto ne piše o 25.000 branitelja Bošnjaka u Domovinskom ratu i više od 1.100 poginulih?

Bivši Tuđmanov špijun Lučić, obračunavajući se s Bošnjacima i SDA, sve u sklopu histerične kampanje o izmjenama Izbornog zakona, u svojim tekstovima nadrobi sve i svašta, očigledno ne dopuštajući ni redakturu niti bilo kakvu uredničku intervenciju

Naslovnica Globusa i Lučićev pamflet u njemu o Izetbegovićevim “askerima” kulminacija su tvrdnji i politike zvaničnog Zagreba u posljednjih godinu dana o nekakvoj islamskoj opasnosti i kalifatu koji se rađa na granici Hrvatske. Ovakve analize i članci, garnirane komentarima čitaoca koji Bosance i Hercegovce nazivaju “kozojebima”, objavljeni su u svim vodećim hrvatskim medijima, izuzev časnog izuzetka riječkog Novog lista

Lučića hvata panika, to je očito iz njegove grčevite reakcije. Prije svega muči ga jer je spoznao da u Hrvatskoj žive Bošnjaci i da očito nisu retardi i mentalno zaostale ličnosti kako to on pretpostavlja i kako bi to volio predstaviti. Lučiću je dobar i prihvatljiv jedino Hrvat musliman poput njegovog dobrog saradnika Zlatka Hasanbegovića, s kojim je mnogo puta dijelio zajedničke stavove na javnim tribinama po Hercegovini

Najžešće reakcije na presudu Suda u Hagu Jadranku Prliću i ostalima uspio je proteklih dana iznijeti nekadašnji špijun, danas povjesničar, Ljubušak Ivo Lučić. Stav donosi portret zvijezde hrvatske desničarske političke scene, duboko involvirane u najvažnija dešavanja u Hercegovini tokom ratnih godina

Vjerovatno je da hrvatska obavještajna služba vodi akcije i operacije u kojima se, kao dopuna legalnim, primjenjuju ilegalne metode, snage i sredstva, posebno u sredinama okupljanja i djelovanja tzv. vehabijskih zajednica. Takve akcije i operacije obavještajne službe Hrvatske ne mogu provoditi bez odobrenja i usmjerenja od nadležnih političkih i državnih autoriteta u Zagrebu. Predsjednica Hrvatske Kolinda autoritet je nadređen za takvu ulogu obavještajnog sistema Hrvatske