fbpx

O princezi se malo zna, osim da je ona jedina preživjela državni udar od 14. jula 1958., kada su napadači pucali u Faisala II i ostale članove kraljevske kuće u vrtovima palače Al Rehab tadašnjeg predsjednika Abdula Karima Qasema. U masakru je sudjelovao i mladi Sadam Husein.

“ISIL je iskoristio to što se ulema, vlast i sigurnosne službe bave omladinom i demonstrantima i već je počeo širiti svoje mreže širom Iraka. Ulema je bila zauzeta omladinom koja je demonstrirala po trgovima, koja je palila i rušila. Neke druge grupe omladine, potaknute izvana, imaju veliku odgovornost za događaje koji će uslijediti. Sinoć je jedan mladić javno rekao: 'Mi moramo dizati oružje i oružjem uzeti naša prava. Ne možemo mi demonstracije voditi plakatima i bilbordima.' Vjerujem da će ISIL koristiti ove glasove i ovakve stavove da poveća stepen nesigurnosti u Iraku. ISIL je i prije 2014. godine tako radio, koristio takve glasove protiv tadašnje vlasti, što je dovelo do oružanih sukoba. Mislim da razumna ulema u Iraku danas radi na tome da objasni situaciju, da ljudima rasvijetli sadašnje stanje”

Istraga je otkrila ubistva koja nisu počinili vojnici specijalnih snaga vojske SAS, kao i mučenja, premlaćivanja ili seksualna zlostavljanja zatočenika od “Black Watcha”, pješačkog bataljona Kraljevske pukovnije Škotske.

Hodajući bagdadskim sokacima, pokušavao sam rekonstruirati taj izgubljeni svijet, sada dostupan samo u knjigama historije, u poglavljima o abasijskom hilafetu. Abasije, naime, nisu toliko bile usredotočene na vojna osvajanja i stjecanje plijena koliko na izgradnju civilizacijskih središta misli, izuma i kreativnosti. Njihov utjecaj na svijet nalikovao je legendi. U vrijeme abasijskog hilafeta potaknuti su neki od najvećih ideala koje je svijet vidio, od Šeherzadinih priča iz Hiljadu i jedne noći, preko univerziteta i moderne medicine, pa sve do pluralnog društva

Podsjećanja radi, zvanična verzije jeste da su obavještajne službe “pogriješile”, te su predsjednik SAD George W. Bush i premijer Velike Britanije Tony Blair “povjerovali” da je Irak (sa Sadamom Huseinom na čelu) najveća neposredna prijetnja svjetskom miru s kojom se mora obračunati preventivno i hitno. Toliko hitno da nema vremena za nastavak UN inspekcija koje su bezuspješno tragale za oružjem za masovno uništavanje – bezuspješno jer ga nije bilo