Erdogan: Macronova izjava da je islam u krizi otvorena provokacija
Turski predsjednik Erdogan također je kazao da je napadanje muslimana postao najvažniji alat evropskih političara za prikrivanje njihovih propusta i neuspjeha
Turski predsjednik Erdogan također je kazao da je napadanje muslimana postao najvažniji alat evropskih političara za prikrivanje njihovih propusta i neuspjeha
Život u takvoj zajednici ogroman je izazov. To je poseban sistem nastao u džamijama, kulturnim udrugama, teretanama, kafićima u kojima se uglavnom puši nargila.
Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan je komentarisao dešavanja u istočnom Mediteranu kao i ulogu Francuske u tom regionu i njenog predsjednika Emmanuela Macrona
Peticija za uključenjem Francuske u rješavanje problema u Libanu cirkulirala je društvenim mrežama nakon katastrofalne eksplozije u luci Bejrut 4. augusta i šetnje francuskog predsjednika Emmanuela Macrona po većinski kršćanskom gradskom kvartu Gemmayzeh dva dana kasnije. U peticiji se traži da se Liban stavi “pod francuski mandat sljedećih deset godina”, osuđuje se “libanske dužnosnike” i “neuspjeli sistem, korupciju, terorizam i miliciju”. Tvrdi se u peticiji kako će francuski mandat uspostaviti “čisto i trajno upravljanje”. Simon Jackson, profesor savremene bliskoistočne historije na Univerzitetu u Birminghamu, u autorskom članku objašnjava posljednje poteze administracije francuskog predsjednika Macrona i podsjeća na nimalo blistavu ulogu Francuske u razaranju libanskog društva
Aouar nije jedini, mnogi su alžirski talenti zablistali među bleusima, od Zinedinea Zidanea do Karima Benzeme ili Nabila Fekira.
Emmanuel Macron se s malo tabua suočava s određenim vrlo delikatnim historijskim pitanjima poput rata u Alžiru. Prije nego što je izabran za predsjednika, tokom posjeta Alžiru rekao je da je kolonizacija “zločin protiv čovječnosti”. Ove snažne riječi kojima je priznao odgovornost svoje nacije šokirale su neke dijelove francuskog društva.
Uz sve to i s eksponencijalnim porastom broja umrlih od koronavirusa, ponovno se pojavljuju priče o sistematskom kremiranju, što je praksa koja je tabu i u islamu i u judaizmu.
Muslimani nemaju pravo na paniku, depresiju i dunjalučki strah. Naša vjera nas uči da strahujemo samo od Gospodara, da Njemu zahvaljujemo i da u konačnici sve od Njega zavisi. Budimo jedinstveni, čuvajmo naše džemate, redovito komunicirajmo s našim imamima, pomozimo jedni drugima, poštujmo odluke i preporuke našeg muftije za Zapadnu Evropu i, naravno, učimo dove da nas Allah, dž. š., pomogne u dobru i sačuva od zla. Amin!
Ali taj islamistički separatizam, priznao je predsjednik, uspio je ojačati tamo gdje je država nestala ili izgubila snagu, kao u 150 kvartova širom Francuske koji su sada označeni kao uporišta.
Macron, poput Françoisa Mitterranda, Jacquesa Chiraca, Nicolasa Sarkozyja i Françoisa Hollandea, pokušava natjerati CFCM da funkcionira kao svojevrsni “štit” od radikalizacije, očekujući čvršću integraciju muslimana Francuske, kojih ima oko šest miliona, među ukupno 67 miliona Francuza. Jedno od pitanja u kojima Macron očekuje pomoć jeste pitanje vela ili hidžaba, koji je bio zabranjen u Francuskoj 2004. godine. Ta je mjera imala određenog uspjeha i u drugim evropskim zemljama. Petnaest godina kasnije, hidžab je ponovno postao osjetljiv društveni problem, ne samo na periferiji i u predgrađima nego i na nekim univerzitetima