Prema nekim razmišljanjima, Todorićev finansijsko-ekonomsko-politički diskurs zapravo je pokušaj da se njegov izvjestan sudski progon prikaže kao politički montiran proces. Nešto poput slučaja “Sanader”. Možda će čak tvrditi da je proganjan zato što je Hrvat, kao što je njegov otac tvrdio 1974, nakon presude za privredni kriminal
Uz polagan proces shvatanja da su bh. zahtjevi oko Pelješkog mosta utemeljeni na međunarodnom pravu, da će konačna presuda šesterici haških osuđenika za udruženi zločinački poduhvat s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Jankom Bobetkom iz hercegbosanske noćne more biti potvrđena, bilo je potrebno smisliti nešto spektakularno što bi, barem nakratko, skrenulo pažnju javnosti s brda problema kojima se ne vidi kraja
Hrvatska postaje međunarodno izolirana, a ne može više računati ni na njemačku podršku. Više od 150.000 ljudi se iselilo, i dalje odlaze u talasima, a vlast besramno izjavljuje da je bitno smanjena nezaposlenost. Otud verbalna ofanziva na BiH i megalomanija u izvještavanju o posjeti Rusiji. Za skretanje pažnje s ozbiljnih problema u zemlji, osim domoljubne retorike i revitalizacije ustaštva, potrebni su makar i izmišljeni ekstremisti na granicama i umišljena veličina
Baš kada su mali koalicijski partneri HDZ-a ponovio zaoštrili retoriku o skidanju ploče s natpisom “Za dom spremni” iz Jasenovca, HDZ-ov bivši specijalac, skokom u vodu, otvorio je prvi “Križni put pod morem”. Šta je to, pitaju se mnogi Hrvati
Ludilo umjetnih i nasilnih podjela među Bošnjacima
Slab odaziv na izbore ili referendume pokazuje sve širu apatiju zbog sve slabijih rezultata demokratskog procesa i procedura. Demokratija, iako poznaje široku osnovu aktivnog i pasivnog biračkog prava, daje sve manje rezultata, ulazi u krizu poput onih 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, koje su na vlast dovele populiste koji su proizveli zločinačke režime s katastrofalnim posljedicama. Od zainteresiranih, barem djelomično upućenih, a apatičnih građana nema doprinosa, dok idiotesi glasaju za svoje favorite koji su njima nalik. U Bosni i Hercegovini to bi značilo trajnu vlast Radončića, Čovića i Dodika
U BiH se u poslijeratnom razdoblju javno nametnuo diskurs sukoba građanskog i nacionalnog, gdje se prvo proglašava naprednim, evropskim i modernim, te, u konačnoj instanci, spasonosnim za opstanak i razvoj države. Drugo se svrstava u nazadno, neevropsko i anahrono, te, u konačnoj instanci, opasno za opstanak i razvoj države. Nacionalno se prokazuje kao antipod građanskom, iako je građanska revolucija u Evropi 19. stoljeća inaugurirala naciju kao politički narod s osjećajem zajedničkog porijekla, zajedničkim jezikom, običajima i tradicijom, počesto i vjerom te identitetom
Kasapović se pita što imaju Erdoğan i Bakir Izetbegović raditi na proslavi jedne vjerske zajednice, iako se obilježavala zakonska, ergo državna regulacija položaja vjerske zajednice, čiji je najveći broj pripadnika Bošnjaka. Po istoj bi se logici moglo pitati što ima raditi predsjednik ili premijer RH u razgovorima s nadbiskupom vrhbosanskim, vjerskim liderom u drugoj državi. Međutim, njezin je cilj drugi
Hrvati u Bosni odabrali su biti ne baš uvijek željena posvojčad Hrvatske, umjesto da budu sinovi svoje zemlje
Fantomska stranka Esih-Hasanbegović najavljuje i promjenu naziva Masarykove ulice jer je Toma Masaryk bio zagovaratelj stvaranja Jugoslavije i sveslavenski orijentiran. Gotovo sinhrono, zasad neuspjelo, postavljenje spomen-ploče na rodnu kuću ustaškog komandanta Jure Francetića u Otočcu, i to kao “ustaše-antifašiste”, na tragu je izjave Zlatka Hasanbegovića da u Hrvatskoj nije bilo fašizma. Sljedbenici ustaške ideologije poslije rata su tumačili kako nisu bili fašisti jer bi se inače takvima nazivali. Po toj logici, ni Hitler nije bio fašista jer se nazivao nacional-socijalistom.
