Možda će onda sebi opet moći namaći plaću višu od pet tisuća maraka (bruto), a ako budu jako vrijedni, mogu se nadati i nekoj povišici (neto). Od Ministarstva kulture i sporta KS, izgleda, neće vidjeti nikakvog hajra
Naši su poslovi ulaganje, a ne davanje. Ako bismo mogli pobijediti ovaj hal, onda bi nam, inšallahu te'ala, visine bile sigurno otvorene. Što god radiš dobra, što daješ drugom, dijeli ne očekujući ništa zauzvrat. Tim se osobama onda nebo otvara, na taj način oslobađaš onoga preko puta sebe i to je ono što hazreti Lukman kaže svom sinu: “O, moj sinak, dvije stvari odmah zaboravi! Zlo koje je neko tebi uradio i dobro koje si ti nekome uradio”
: “(...) Zikr Hakka je čist (...).”, spominjanje Hakka, Gospodara našeg Uzvišenog je čisto. “(...) Kad čistoća stigne, nečiste stvari se spakuju i van idu (...).” Dakle, kad u našu nutrinu uđe ova čistoća putem spominjanja Allahovih lijepih imena, onda će se sve nečistoće spakovati i izaći. “(...) Suprotnosti bježe od suprotnosti. Noć bježi kad sunce zasja (...).” U svoju nutrinu uvedi svjetlo zikra i onda tama pod utjecajem nefsa nepokornog, koji čovjeka gura u zlo, morat će napustiti tvoju nutrinu
“Potrudili smo se da djeca, prateći TV 'Muslim Kids' program, dobiju sadržaj koji im kroz cijeli život može koristiti. Naša web-stranica je stoprocentno sigurna i prezentira sadržaj koji će jačati islamske moralne vrijednosti kod djece. Također, vodili smo računa i o tome da djeca unaprijede i nauče engleski jezik kroz sadržaje koji to učenje jezika čine zabavnim. Također, trudimo se kroz program provući i matematiku, fiziku, hemiju, kao i tehnologiju i inžinjerstvo. Nadalje, potrudili smo se da djeca vrijeme koje provode uz ekran iskoriste na najbolji način, dajući svemu tome i notu takmičarskog duha kod djece. Imamo više od 2.000 videosadržaja, ‘streaming’ TV kanale i stotine igrica koje su odobrene od strane vodećih islamskih učenjaka širom svijeta”
“Penzioniran sam kao kapetan u vojsci, a bio sam na početku od strijelca pa nadalje. Bio sam starješina i od početka sam imao čin. Cijeli rat sam ratovao, dva puta su me poravnali sa zemljom, ali eto, svaki put sam ustao. Prvi put su me ranili u aprilu 1994. godine, a drugi put 24. jula 1995. godine na ulazu u Doboj. Tada sam dobio metak u glavu. Kad se to kaže, to obično znači 'al-Fatiha'. Cijeli sam rat nosio zelenu beretku i nikad do tada u toku rata nisam stavio šljem, što ti je sudbina. Potrefi se da mi je jedan borac dao stari šljem s uloškom iz Drugog svjetskog rata. Metak mi je razbio kacigu i odvalio 14 mm lobanje. Stao je tamam kod moždane mrežice. Da nisam imao šljem, metak bi probio glavu kao lubenicu”
Esnefa Smajlović-Muhić, autorica knjiga “Život prije i poslije Srebrenice” i “Majka Hatidža”
Hasan El-Basri, r. a., poznati tabi'in, jednu je noć pošao kod svog učenika Habiba Adžemija (habib Adžemij preselio je 130. godine po Hidžri). Po ovom imenu Adžemij vidi se da nije bio Arap. Kada mu je Hasan El-Basri došao, zatekao ga je kako klanja jaciju. Htio je da mu se pridruži u namazu, ali je čuo kako on, umjesto “Elhamdulillah”, uči “Elhemdilillah”. Kaže Hasan El-Basri sam sebi: “Ako mu se pridružim u ovom namazu, propast će mi namaz”, jer pogrešno uči, pa je sam tu noć jaciju klanjao. Posjedio je tu sa svojim učenikom, vratio se kući, klanjao jaciju i legao spavati. Tu noć usnije Gospodara pa ga Hasan El-Basri pita: “Gospodaru, u čemu je Tvoj raziluk, Tvoje zadovoljstvo?”, a Gospodar mu kaže: “Vidio si Moje zadovoljstvo, ali ga nisi znao cijeniti.” “Kako to, Gospodaru?”, upita Hasan El-Basri, a Gospodar mu odgovori: “Da si klanjao s Habibom, nad tim tvojim postupkom bilo bi Moje zadovoljstvo i taj namaz bio bi bolji od svih namaza koje si do sada klanjao. Ali, ti si u obzir uzeo pravilno izgovaranje harfova, a ne čisti nijet i čisto srce”
“U privatnoj arhivi porodice Izetbegović sam nedavno imala priliku pronaći jako zanimljiv i vrijedan materijal: fotografije, dokumente, snimke, pisma, nagrade i priznanja i lične predmete koji su pripadali rahmetli Aliji Izetbegoviću. Između ostalog, tu je i par cipela koji je pripadao rahmetli predsjedniku, njegove naočale iz vremena kada je potpisivan Dejtonski sporazum, porodična pisma koja je Alija razmjenjivao s članovima porodice kada je bio u zatvoru, njegovi lični dokumenti, kvalitetne i dobro očuvane porodične fotografije. Za Muzej 'Alija Izetbegović' ovi materijali predstavljaju neizmjerno bogatstvo za koje nisam ni bila svjesna da ga posjedujemo”
Odakle je on?”, pitaju ashabi, a Poslanik im odgovori: “Iz Karena.” “Je li te vidio?”, upitaše, a Poslanik kaže: “Očima nije.” Oni kažu: “Čudnovato, toliko te voli, a nijednom nije došao da te vidi”, a Poslanik im objasni: “Za to postoje dva razloga: prvi je njegov duhovni hal, duhovno stanje, a drugo, ima majku koja je slijepa, pa onda on po danu čuva tuđe deve i time hrani majku i sebe.” Tada Ebu Bekr Es-Siddik, r. t. a., upita: “Ya Resulallah, hoćemo li ga mi vidjeti?”, a Poslanik mu odgovori: “Ti nećeš, ali će ga vidjeti Omer i Alija. On je kosmat čovjek i na leđima i na dlanu ima jedan bijeli biljeg veličine dirhema, novčića. To nije lepra i nema veze s bolešću. Pa, kada ga prepoznate, onda mu prenesite selam od mene i recite da čini dovu za moj ummet”
Između 1837. i 1858. godine hadž je otkazan, pretpostavlja se, tri puta, te je potom sasvim obustavljen na sedam godina. Godine 1837. izbila je epidemija kolere i hadž je otkazan do 1840, da bi se pandemija opet vratila 1846. i 1858. godine. Pandemija je 1846. godine ubila približno 15.000 muslimana i trajala je sve do 1850. godine. Hadž je morao biti obustavljen kako bi se spriječilo širenje bolesti, a i da bi se ukopali mrtvi čiji se broj svakodnevno povećavao
