Pogotovo neprijatan utisak ostavlja neprimjerena brzina kojom se donijela takva odluka, i to na osnovu pisanja medija čija bi se profesionalnost i dobronamjernost itekako mogla dovesti u pitanje, što sve govori o pomalo šokantnom manjku solidarnosti s nekim ko ti je dugogodišnji kolega.
Sredinom, 2017; režija i scenarij: Emir Zumbul Kapetanović; direktor fotografije: Amel Đikoli, montaža: Emir Z. Kapetanović; producent / Al Jazeera Balkans: Sead Kreševljaković
Mislim da mi u Sarajevu bolujemo od sindroma “vidi mu glave”, koji se manifestuje potrebom da izmišljamo potpuno nepotrebne i vještačke podjele među ljudima. A tako smo mali, tako beznačajni, list na vjetru, ako se nastavimo dalje usitnjavati – teško nama! Često vidim da Čaršija, u nastojanju da bude nešto što nije, radi sve da bude to što nije, a čineći to, prestaje da bude to što u suštini jeste, ili još gore, ono što bi trebala biti.
Nisam čuo da se ljudi bave nečijim novcem i zaradom, širinom ruke, halalom i haramom kao njegovim. Nikom se ne gleda ni u kesu, ni u kuću, ni oko kuće kao Dini Merlinu. Bezbeli je u našim kućama i oko kuća sve sređeno, svaki zalogaj nam je halal, dajemo sirotinji i šakom i kapom, pa bismo malo i Dininu nafaku i bereket raspoređivali
Sigurno je da će u glavnom gradu Bosne i Hercegovine Novu godinu dočekati najmanje 20.000 turista, toliko je do sada rezervirano mjesta u sarajevskim hotelima, ali je nemoguće procijeniti koliko će zaista biti posjetilaca koji će odsjesti kod prijatelja, u privatnom smještaju, i koliko će biti naših ljudi iz dijaspore, a koje ne smatramo turistima. Za sve je “kriv” Dino Merlin
