Pala vlada, pale suze: Odlazak samohvalisavih patetičnih mediokriteta
Odavno nije viđeno nešto sramotnije od ponašanja zastupnika “kvarne četvorke”, čiji se nastupi ne mogu okarakterizirati nikako osim grotesknim.
Nikšić bi da u Sarajevu zapošljava demobilizirane četnike
Strašno je i pomisliti da je, zahvaljujući krhkosti navrat-nanos sklepanog frankenštajn kantonalnog režima, Damir Nikšić danas, umjesto marginalna i ekscentrična gradska pojava kojoj jalijaši dobacuju, ustvari potencijalno važan politički faktor čijim će se željama udovoljiti radi opstanka vladajuće koalicije.
Dezerteri bi da postrojavaju i preslušavaju
A kakva je tek ironija to što se dezerter poput Nikšića, koji je zahvaljujući borbi Armije RBiH danas slobodan da u demokratskom društvu provocira čak i na ovakav način, poziva na ZAVNOBiH ako već dobro znamo kako su se surovo s dezerterima i kukavičkim pobjeguljama obračunavali oni koji su učestvovali u njegovom osnivanju?!
Nametanje antibošnjačkog ideološkog kursa
U isto vrijeme kada dačići, vučići, vulini, dodici podrivaju međunarodni imidž Bosne i Hercegovine i pričaju priče o “muslimanskoj Bosni”, enesovci, esdepeovci i ini demagozi podvaljuju lažne teme i dileme, optužujući bošnjačku politiku kako je svojim djelovanjem doprinijela da u Sarajevu nema dovoljno nebošnjaka i kako sarajevske ulice nose za nebošnjake neprihvatljiva imena. Paralelno se razvija napuhana medijska priča o korupciji bošnjačkih kadrova, netransparentnom djelovanju institucija Islamske zajednice, od Bejtul-mala do Ureda za hadž. Šanse da je sve to slučajno i spontano male su ili nikakve
Ništarija u zastupničkim klupama Skupštine Kantona Sarajevo
Ovaj Nikšićev post nije samo govor mržnje, nije samo laž, nije samo iživljavanje nad čovjekom koji se ne može braniti, to je, za sve koji su poznavali Irhama i njegov karakter, potvrda da je ovo društvo potonulo u glib u kojem vladaju najbestijalnije laži, gdje se zarad zabave i pet minuta slave među istomišljenicima, zarad potrebe da se po svaku cijenu bude u centru pažnje, pribjegava najgnusnijim potvorama i mrtva čovjeka optužuje da je namjerno izazvao nesreću koja ga je odvela smrt.
Četnički amortizeri tu među nama
Bilo kako bilo, dovoljna su i ova tri primjera da se vidi kako postoji određena grupacija javnih ličnosti koja je uvijek raspoložena da iz raznoraznih razloga piskara gluposti koje, bila im to krajnja namjera ili ne bila, za posljedicu imaju amortizaciju onoga što se desilo u Višegradu. Sve dok je takva neozbiljna, ali opasna relativizacija prihvaćena u javnosti kao legitimno mišljenje, ne može se očekivati ozbiljan pristup problemu kakav su šovinističke manifestacije s kojih se šire govor mržnje i netrpeljivosti.
Damir Nikšić: “Ja sam izvuk'o u Kantonu Sarajevo SDP iz pizde materine”
U općoj devalvaciji vrijednosti, u društvu u kojem malo šta doživljavamo kao skandal, Damiru Nikšiću pošlo je za rukom da svojim istupom na sjednici Glavnog odbora SDP-a, na koju je došao nepozvan, isprovocira partijske drugove i širu javnost. Pred prostački upad na sjednicu Nikšić je snimio video u kojem je objasnio svoja stajališta, a nakon incidenta i sljedeći video u kojem je prepričao šta se dogodilo na dijelu sjednice kojem je prisustvovao. Zbog uvreda i prijetnji koje je u njemu izrekao, drugi je video brzo obrisao. Ovdje donosimo transkripte s oba videa, bez intervencija, uz isprike zbog iznimno velikog broja psovki i uvreda.
Psihodezerter Nikšić
Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikšić je zatražio da se mediji koji kritički pišu o njemu zatvore! Ko će to učiniti, Nikšić ne pojašnjava, ali se može naslutiti da misli na vlast.
Staljin i Lenjin iz našeg sokaka
Šta će i kako će tačno ovaj dinamični boljševički dvojac obilježavati, čuvati i njegovati, može se već sada pretpostaviti, no njihova narcisoidna priroda nam unaprijed garantira pravi pravcati cirkus.
Konceptualni SDP
Za Nikšića, u tom smislu, nema loše reklame; što ga više ima u medijima, to bolje za njega. Cirkuzajući o progresivnom krilu partije, iznoseći u javnost prljavi partijski veš, prikazujući se poštenim i principijelnim naspram partijskih makijavelista, pozicija partijskog enfant terriblea postala je za Nikšića uloga života.
Strana 1 od 2