Prostorije Islamske zajednice u Pljevljima u Crnoj Gori bile su meta novog vandalskog napada u kojem su razbijena stakla na ulazu i u prostorije ubačen papir sa sramnom porukom “Polećela crna ptica, Pljevlja biće Srebrenica“
Riječ je o dešavanjima u ljeto 1992. godine koji podsjećaju na ono što se dešavalo ovih dana nakon izbora u Crnoj Gori, kada su u nacionalističkom slavlju crnogorski Srbi napali Bošnjake i kamenovali njihove radnje i domove.
Ne samo radi činjenične ispravnosti već i radi različitih interpretacija koje mogu utjecati na identitet muslimana i Bošnjaka u Hrvatskoj, ove primjedbe trebalo bi uzeti u obzir te konačno uspostaviti kriterije za sva buduća izdanja ovakve ili bilo koje druge vrste. To je razlog zašto smo se odlučili javnosti predočiti ovaj set primjedbi, bez namjere da umanjimo bilo koji aspekt izuzetnog truda koji je uložen u pripremu ovog za muslimane i Bošnjake u Hrvatskoj pionirskog izdanja s potencijalom prekretničkog u percepciji islama, muslimana i Bošnjaka i njihove višestoljetne prisutnosti u Hrvatskoj
Bosanski historičari na osmanskom jeziku sve do osamnaestog stoljeća bavili su se isključivo svjetskom historijom. Tek od tog stoljeća, koje je ostalo dosta zatamnjeno, javlja se određen broj istraživača, koji se osvrću na događaje u Bosni toga vremena. Koliko se dosada znade, prvi od njih bio je Omer Novljanin, poznat kao Omer-efendija iz Novog, koji je napisao hroniku događaja u Bosni 1736.–1739. godine. Njegov ugao zanimanja je posebno Boj pod Banja Lukom 1737. godine, našim svekolikim nemarom skrajnut, iako je imao neprocjenjiv značaj za Bosnu. I pored toga što su mnogi kasniji historičari i istraživači toga vremena, istina fragmentarno, s različitih aspekata posmatrali ovu bitku – o njoj se nije dovoljno znalo
Najčudnija priča jeste porodice Ćatović iz Trebinja. U njihovim predanjima prenosila se legenda da su oni bili ćate kod Hajrudina Barbarose. To se nikad ne može dokazati, ali mene je to zaintrigiralo pa sam malo istraživala i pronašla da Hajrudin Barbarosa ima pet knjiga memoara napisanih, a nije ih sigurno on pisao već njegove ćate. Bog zna koliko u tome ima istine, ali je meni to jedna jako, jako neobična i draga legenda
O zločinima njemačkih jedinica prema Bošnjacima nikad se nije mnogo govorilo. U historiografiji socijalističke Jugoslavije zločini prema Bošnjacima namjerno su izostavljani i zaobilaženi. Slično je bilo i sa spomenicima kao odrazom kulture sjećanja. Od 15.000 spomenika bivše Jugoslavije posvećenih periodu NOR-a i Socijalističke revolucije od 1941. do 1945. godine, skoro da i nije bilo spomenika koji su čuvali sjećanje na bošnjačke žrtve
I zato, sve nas hrabri što se, uslijed masovnog širenja virusa korone među Bošnjacima u Sandžaku, na sarajevskoj Vijećnici emitira slika podrške, sandžačke zastave s ljiljanima i polumjesecom na kojoj piše “Jedno srce – jedan narod”. Dušmani laju i negoduju. Uzalud im je jer – sve dok je jednog srca, bit će i jednog naroda.
Bosna i Hercegovina je među zemljama u koje se, prema preporukama Vlade Danske, ne bi trebalo putovati. Svi oni koji se ogluše o preporuke Vlade i otputuju u zemlje koje su označene kao rizične moraju po povratku u Dansku u samoizolaciju od petnaest dana, i to na vlastiti račun
Politički pluralizam i parlamentarni demokratski sistem vlasti u Bosni i Hercegovini, koji su obnovljeni 1990. godine, nisu uspjeli spriječiti rat i stradanje tokom Agresije od 1992. do 1995. godine. Realne analize pokazuju da, s obzirom na prethodno stvorene odnose izvanbosanskih političkih faktora i opći historijski kontekst, to nije bilo ni moguće
Demonstracije SPC-a u Pljevljima prije desetak dana pokazale su još jednom agresivnu stranu i cilj koji stoji iza srpske politike – obračun s Bošnjacima. Na protestu koji je održan iz revolta prema hapšenju svećenstva čule su se zastrašujuće prijetnje Bošnjacima. Srbi i SPC očito nikad neće oprostiti Bošnjacima Crne Gore što su odigrali ključnu ulogu na referendumu za osamostaljivanje i nezavisnost Crne Gore
