fbpx

Presretanje i inspekcija broda nije isto što i zaustavljanje autobusa ili kamiona te je prilično precizno regulirano međunarodnim zakonima, konkretno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS iz 1994. godine) i Konvencijom o suzbijanju nezakonitih djela nasilja protiv sigurnosti pomorske plovidbe (SUA konvencija). Član 110. UNCLOS-a navodi pod kojim je uvjetima dozvoljeno ukrcavanje na brod u međunarodnim vodama, a SUA konvencija s promjenama usvojenim 2005. godine dalje precizira te uvjete. Svi ti zakoni prekršeni su prilikom zaustavljanja i pretresa turskog trgovačkog broda “Roseline-A”

Može se reći da su tri odrasla (Aliyev, Putin i Erdoğan) uspostavili kontrolu nad dva razmažena histerična djeteta (Pašinjan i Macron). Također se može reći da Azerbejdžan nije napravio grešku koju Armeniji pripisuje prof. Suny – “jako je teško kada si pobjednik, kada si na vrhu da praviš kompromise”. Oslobođenjem grada-tvrđave Šuša za azerbejdžanske snage bio je otvoren put za oslobođenje Stepankerta, glavnog grada samoproglašene republike, a samim time za oslobođenje cijelog Nagorno-Karabaha. Međutim, nastavak borbi bi sa sobom nosio prevelike rizike – velike žrtve na obje strane

Trump napravio je dovoljno kaosa, kako na unutrašnjem, tako i na spoljašnjem planu, u koji teško da će Biden moći da uvede “reda” za četiri godine. Iz izbornih rezultata jasno je da će “trumpizam” ostati prisutan još dugo, a ako se Trumpovi glasači i pristalice budu ponašali kao pristalice Hillary Clinton nakon izbora 2016. godine, Joseph Biden teško će prevladati polarizaciju američkog društva

U Macronovom intervjuu sve je curilo od “razumijevanja” bola i uvrede koje osjećaju muslimani zbog karikatura, “ali morate shvatiti moju ulogu trenutno, to je učiniti dvije stvari: promovirati smirenost i zaštititi ta prava” – to prava tih “karikaturista” koji pumpaju mržnju prema muslimanima (uz “smokvin list” da, eto, “ismijavaju” ponekad i katolike, a čak ponekad i rabine). “Radikalni islam” je bio najčešće korištena sintagma u intervjuu

Plan je borba protiv onoga što je francuski predsjednik nazvao “islamističkim separatizmom”, s dvostrukim ciljem iscjeljivanja društvenih podjela i borbe protiv nasilnog ekstremizma. Već takva postavka problema mora (bolno) dirnuti u živac svakog pobožnog muslimana s obzirom na to da implicira njihovu “neprosvijećenost” te izdvaja njihovu religiju kao jedinu koja je rasadnik nasilnog ekstremizma

Operacijom “Izvor mira” oslobođeno je oko 4 hiljade kvadratnih kilometara teritorije na sjeveru Sirije. Populacija je od tada povećana jer je bilo mnogo povratnika koje su PKK teroristi protjerali iz njihovih kuća po etničkoj osnovi, a također i mladih Kurda koji su bježali od nasilne regrutacije ili, bolje reći, kidnapiranja. Zovite teroriste kako hoćete, SDF ili PKK, ali njihov običaj da kidnapiraju maloljetnu djecu i da ih regrutiraju dobro je dokumentiran

Dok se “međunarodna zajednica” hini “neutralnom” i osuđuje Tursku zato što je otvoreno stala na stranu Azerbejdžana, a na čijoj su strani međunarodni zakon i norme, Francuska, odnosno njen predsjednik Emmanuel Macron, dobrovoljno prihvata ulogu glavnog ložača. Trebat će mu svaki glas na predstojećim izborima, a jermenski lobi u Francuskoj ne može se precijeniti

Fakat da se praksa i narativ HDP zvaničnika veoma razlikuje od mrtvog slova na silovanom papiru, tursko pravosuđe procesuiralo je pojedince ako i kada učine (veliku) povredu krivičnog zakona. Tako je došlo do paradoksa – u Turskom parlamentu od 2014. sjede članovi partije koji slušaju i provode naredbe terorista koji se kriju po pećinama sjevernog Iraka i dijele s njima ideje o rastakanju Turske. Rijetke su zemlje tolike (političke) tolerancije i korektnosti

Vanjska politika tema je opozicije isključivo kao poligon za kritizerstvo Vlade i predsjednika Turske. O konstruktivnosti je iluzorno govoriti, a jedina vanjskopolitička “vizija” opozicije jeste raskantati predsjednički sistem, pa šta košta da košta. Zar to nije unutrašnja politička vizija? Nije, niti je unutrašnja politička niti je “vizija” opozicije, nego je na Zapadu priželjkivani povratak na pasivnu Tursku – “za Zapad najbolji Turčin jeste usnuli Turčin”

Moramo biti oštri prema Vladi Turske, a ne prema turskom narodu, koji zaslužuje više nego Erdoğanovu Vladu” jeste rečenica koja otkriva pomenute fantazije, ali također glupost i Macronovo bazično nerazumijevanje spora. Naime, prije svega, tursko-grčki sporovi oko morskog razgraničenja i zračnog prostora stariji su (više decenija) od političke karijere turskog predsjednika i vrlo je iluzorno misliti da bi promjena vlasti u Turskoj, koju Macron očigledno priželjkuje, trajno riješila spor