Sjećanje na rat bilo je previše jako. Nisam mogao da se ne vratim. Od 2007. godine radim u općinskoj administraciji, a nakon što završim obaveze na poslu, idem na selo u Bektiće, gdje se pomalo bavim pčelarstvom i običnim seoskim poslovima. Mislim da sam ostvario svoj san”
Mi smo narod koji je preživio genocid i prije nekih 15-ak godina nismo mogli ni sanjati da ćemo u Srebrenici dočekivati ramazane kako ih dočekujemo danas. Mi smo ove godine klanjali teravih-namaz na deset mjesta, angažirali smo četiri učenika medrese. Imamo tri naše učenice medrese koje su sada na praksi i uključene su u naše ramazanske programe. Ta su djeca odrasla u Srebrenici poslije rata. To je ono što nam daje snagu i što pokazuje da ima života u Srebrenici”, priča Damir-efendija, koji kaže da su mladi najveće bogatstvo Srebrenice
Pripreme za ovogodišnji “Marš mira 2017”, trinaesti po redu, uveliko traju. Trasa puta uređuje se i sve će biti spremno do 8. jula, kada će nekoliko hiljada učesnika preći put duži od stotinu kilometara u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida i učesnicima “puta smrti” 1995. godine
Protekli period ne ulijeva nadu ni sigurnost da će ono što se desilo biti kažnjeno. Stječe se utisak da će veliki broj zločinaca izbjeći kaznu. Ipak to nije uradilo nekoliko ljudi, nego je to sistematski rađeno. Iza zločina nad Bošnjacima u Bratuncu stajao je sistem. Tužilaštvo, nažalost, ne vrši brzi sudski proces. Određeni svjedoci umiru i sve to otežava da se dođe do onih koji su počinili zločine
“Kada nakon dugo godina dođete u rodno mjesto i zateknete ga u tako zapuštenom stanju, to vas zaboli. Ali, ipak, mi Kameničani smo ti koji moramo dovesti stvari u red na ovom prostoru. Prvo moramo stvoriti uvjete za normalnu egzistenciju, a onda se potruditi da sačuvamo od zaborava patnju i stradanja ovdašnjeg stanovništva. To je potrebno i onima čiji su očevi počinili kriminal ovdje, kao i onima čije su porodice stradale”
Malo je falilo da majci srce pukne kada joj je rečeno da mora pustiti mene, jer ću ja “doći drugim autobusom”. Rekao je to neki bezimeni vojnik (jedan od hiljadu drugih) i odvojio me. Došao je drugi vojnik i rekao mu da me pusti. U dvjema rečenicama stane život: “Doći će drugim autobusom” i “Pusti ga”. Da je bilo po riječima prvog, ja nikad ne bih došao
Bošnjaci iz Srebrenice i okolnih naselja koja bi trebao obuhvatati nacionalni park nisu zadovoljni ponuđenim nacrtom zakona, te su pokrenuli peticiju protiv osnivanja Nacionalnog parka “Drina”. Povratnici u mjesta koja bi park trebao obuhvatiti smatraju da su njihova prava ugrožena te da je upitan opstanak, ali i daljnji povratak Bošnjaka
“Ove godine Udruženje obilježava 24 godine od formiranja. U kontinuitetu ima svoje aktivnosti. Svake godine organiziramo Skupštinu Udruženja pred 1. mart, da i na taj način obilježimo Dan nezavisnosti. Misija Udruženja jeste da bude od koristi Bosni i Hercegovini, narodu i Islamskoj zajednici”, za Stav je rekao predsjednik Udruženja “Prosvjetitelj” Nezrudin Hajdarević, pohvalivši se da broje 30 timova, od čega 25 u Bosni i Hercegovini, a ostali se nalaze u Evropi, Americi i Australiji
Mnogo je sela kao što su Sastavci. Praznih i pustih. Međutim, nije sve tako crno u Srebrenici. Ljudi su se opet vratili da žive na mjesto gdje je počinjen genocid nad njima. Ta činjenica mnogo toga govori o hrabrim, vrijednim i iskrenim povratnicima. Svaki čovjek u Srebrenici priča je za sebe. Teška, hrabra i puna inspiracije za generacije koje dolaze. Srebrenica je u fokusu javnosti, ali iz Srebrenice teško idu pozitivne priče, iako ih ima više nego negativnih
Postoji čak 48 izvorišta ljekovite vode, a njih je 16 i naučno ispitano, te postoje dokazi o njihovim ljekovitim svojstvima. Neki od tih izvora dobili su i narodno ime, kao što je voda Ljepotica, voda za liječenje kožnih bolesti, Mali guber, Očna voda i Crni (Veliki) guber. Ipak, jedan od njih stekao je svjetsku slavu, a to je Crni guber. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, do pred sami rat, banja “Guber” bilježila je i do 90.000 noćenja i godišnji prihod od oko tri miliona dolara
