Šefik Pezerović simbol je stradanja 1.187 branitelja Bošnjaka koji su svoje živote dali za slobodu Republike Hrvatske. Dugo vremena nije se znalo za njegov grob, sve do travnja 2000. godine, do dana ekshumacije njegovih posmrtnih ostataka, koji su nakon toga sahranjeni na zagrebačkom groblju Mirogoju. Pokopan je 18. svibnja 2002. godine u Aleji branitelja uz visoke vojne počasti
Znajući da joj se trese stolica i da je ovog puta situacija ozbiljna, dekanesa je primijenila najlakšu metodu poznatu ovdašnjim medijima – kada ti ne ide po planu, kada je nešto nakrivo, za sve optuži direktoricu KCUS-a prof. dr. Sebiju Izetbegović koja, navodno, iza svega stoji kao siva eminencija
Kako je moguće objasniti da neko svom djetetu, zjenici svoga oka, nadije ime Bali, od koje se i izvodi riječ balija, ako ta riječ označava protuhu, neotesanca, neobrazovanu i sirovu osobu?
To što u ratnom ludilu neko oskrnavi nadgrobni spomenik može se nekako i pojmiti, ali da to neko čini u miru, ničim izazvan, bez obzira na to o kome je riječ, to je nerazumljivo. Jasno je da na ovim prostorima često živimo život protiv života i živih, ali da živimo i život protiv mrtvih, to je već profil za ozbiljne i stručne psihološke analize
U četvrtak, 27. aprila 2017. godine, navršile su se 74 godine od pogibije krajiškog branioca i heroja Huseina Huske Miljkovića. Njegova smrt do današnjeg dana ostala je neriješena zagonetka
“Ti Bošnjak?”, upita me licem stopostotne naivčine i dobričine. Isprva me nasmijao jer me je to podsjetilo na stare američke filmove o Tarzanu. “Ja Bošnjak”, odgovorih dok su mi obrazi podrhtavali od smijeha na pomisao da mu repliciram s: “Ja Tarzan, ti Jane.” Ali, brzo sam se uozbiljio jer me je Hifzija zagrlio i počeo plakati
D. je vremešna gospođa, u kasnim sedamdesetim, vedra, učtiva i vidno obradovana našim dolaskom. Ekavicu, koju je kao mlada medicinska sestra donijela sa sobom iz Novog Sada, kao i neknjiževne jezičke srbizme, brižljivo je sačuvala do danas. Tako se voli i čuva svoj jezik, umalo zaustih, ali ne rekoh ništa
Živimo u žnj vremenu. Vidljivo je to u svakom segmentu. Žnj čovjek iliti (što rekao moj prijatelj Nedžad, ne misleći pritom na rast) – čovječuljak. Poznavao sam čovjeka koji se slično izražavao. Inače je rijetko govorio, ali, kad bi to učinio, činio je to uvjerljivo i sočno. Gotovo da nisi mogao posumnjati u ono što govori. Čovuga. Tako su ga zvali. Ne znam je li mu to ime ili nadimak. U svakom slučaju, teško ime na kantaru čovječuljka
Svih 15 banjalučkih džamija srušeno je u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini. Džamije Ferhadija i Arnaudija srušene su u jednom danu, 7. maja 1993. godine. Do sada je obnovljeno, odnosno iznova sagrađeno, 14 džamija u Banjoj Luci. Kamen temeljac za ponovnu izgradnju i posljednje neobnovljene džamije Arnaudija položen je 22. aprila ove godine. Ovim povodom Stav donosi priču o Aliji Alji Haliloviću, posljednjem imamu Arnaudije
Nisu Porto, Barcelona i Monaco (u prvom susretu polufinala) postigli nijedan gol italijanskom prvaku. Svi putevi ka Buffonovoj mreži bili su čvrsto osigurani. Kada su i najskuplja napadačka imena današnjice imala momente genijalnosti, tim iz Torina pratila je sreća. Juventusova je mreža mirovala, ekipa se kretala u savršenom ritmu, važnost odbrane ponovo je postala očigledna. Falcao i Mbappé izgledali su zbunjeno. Umjesto Messija i Suáreza, na scenu je stupio komandant Juventusove odbrane
