Šatila je kamp kojeg je 1949. godine privremeno postavio Crveni križ kako bi smjestio nekoliko stotina palestinskih izbjeglica. Danas, prema različitim procjenama, na ovom području živi između 22 i 40 hiljada ljudi. Libanske vlasti ne kontroliraju kamp, a većina stanovnika ima ograničen pristup stambenom prostoru, struji i vodi. Danas izbjeglice iz Sirije čine više od polovice stanovnika kampa
Nakon smjene Vlade, protesti građana Bihaća zbog sporog rješavanja migrantske krize, održani početkom ove sedmice, jedan su od poteza koje ovdašnja A-SDA povlači. Među organizatorima protesta nalaze se kandidati koalicije A-SDA-Pomak-Zajedno. Pravac kojem teži A-SDA nije ništa drugo do jeftina propaganda koja ima za cilj da državu, glavni grad države i aktualnu vlast predstavi kao maćehinsku i izdajničku spram ovog dijela Bosne i Hercegovine
Bosanske mahalske džamije ponajprije određuje njihova pozicioniranost u skučenom mahalskom prostoru, koja uvjetuju da su uglavnom nevelike. Ni njihove munare, koje su najčešće pravljene od drveta, nisu visoke, jer ne trebaju odudarati od sredine, od okruženja u kojem u pravilu nema visokih kuća. Sve one nose lokalna historijska obilježja, ali i otkrivaju vlastitu povijest, da su kroz godine uvijek popravljane i dograđivane, da su se mijenjali materijali od kojih su građeni zidovi (drvo, ćerpič, cigle, beton) i krovovi (šindra, crijep, lim), ali da je munara ostajala drvena
Trump će radije ispasti “glup i naivan” nego izgubiti lukrativne ugovore sa Saudijom i (važnije) njeno antiiransko pozicioniranje, tako potrebno Americi za nastavak mrcvarenja Irana. S druge strane, Mohammad bin Salman radije će pristati da bude predstavljen kao nesposobnjaković, koji nije kadar kontrolirati sebi podređene službe, nego kao gangster
Šta god da bili uzroci i simptomi prenategnutih odnosa između SAD-a i Turske, pri čemu je onaj osnovni američka politika na Bliskom istoku, uvijek treba imati na umu čuveni citat Henryja Kissingera: “Biti neprijatelj Amerike može da bude opasno, ali biti joj prijatelj je fatalno”
U proteklih nekoliko dana lično sam, kao predsjednik Izborne komisije u Općini Novi Grad, bio izložen nevjerovatnom pritisku koji su proizvodile političke stranke i njihovi frontmeni, pokušavajući stvoriti sliku da je u toku opća izborna prevara, ili, kako su je nazivali, “masovna izborna krađa” ili “neviđena pljačka glasova” i sl. Otvorene napade na mene i moje kolege započeo je Radončićev Dnevni avaz, mnogo prije samih izbora, jednim tekstom u kojem “najavljuje” izbornu prevaru u najvećoj sarajevskoj općini. Kasnije je napade predvodio SDP, a najagresivnija je bila novoformirana stranka Narod i pravda
“Fetva je prvi put objavljena 1994. godine i odmah se digla velika hajka na mene i na knjigu. Ugledni Sjeničanin Jefto Vučković mi je tada rekao: 'Pročitao sam Fetvu, knjiga je divna, ali si njom navukao omču na vrat, sad čekaj kad će ti izmaći stolicu ispod nogu.' Društvo pisaca Sandžaka ju je iste godine proglasilo za knjigu godine, a istovremeno je podnijet zvanični zahtjev Okružnom tužilaštvu u Novom Pazaru za njenu zabranu. Poslije su mene zabranili u Srbiji, tako da ja i Fetva imamo nekako slične i isprepletane sudbine”, kaže Baltić u razgovoru za Stav
Odlučili smo da kupimo jedno magare. To nam je bilo isplativije nego da kupujemo mlijeko sinu. Dijete, koje su gotovo dva mjeseca bezuspješno liječili u bolnici, uspjelo je da se izliječi za šest dana magarećim mlijekom, kaže Alen Džindo. Zbog velikog interesiranja ljudi, supruga Meliha predložila mu je da se upuste u neizvjesni poduhvat uzgoja magaraca kako bi njihovim mlijekom pomogli i drugima
Sporo idući i razgledajući šta se na kojem štandu nudi, svijet se uglavnom gega i zastajkuje, zatim pipa robu kako bi procijenili kvalitet, zapitkuju, klimaju glavom nadvikujući se s trgovcem sa susjedne tezge i, u slučaju da su zainteresirani za kupovinu, vade novčanike i pazare. Ništa nije pretjerano skupo. Ono što je danas poznato kao trodnevno narodno veselje tokom kojeg se prodaju deseci tona halve, grožđa i pečenja počelo je kao pijačni dan prije više od 157 godina
Carigradska patrijaršija, po hijerarhijskoj tradiciji najviša pravoslavna crkva u svijetu, prošlog četvrtka priznala je neovisnu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, te odlučila vratiti na funkciju patrijarha Filareta Denisenka. Nakon neovisnosti Ukrajine 1991. godine i raspada Sovjetskog Saveza, Filaret je osnovao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu i proglasio se patrijarhom, nakon čega ga je Moskva ekskomunicirala. Pravoslavci u Ukrajini su podijeljeni, dio pripada crkvi pripojenoj Moskovskoj patrijaršiji, a drugi dio vjeran je Kijevskoj, samoproglašenoj nakon neovisnosti zemlje 1992. godine, koju do sada nije priznavala nijedna pravoslavna crkva u svijetu. Ruska pravoslavna crkva prekinula je u septembru dio svojih veza s Carigradskom patrijaršijom, s kojom je i do tada imala teške odnose. Ruska crkva također je upozorila na moguće nemire u Ukrajini nakon odluke ekumenskog patrijarha, jer su neki crkveni dužnosnici vjerni Moskvi pozvali svoje vjernike da budu spremni braniti crkve i manastire.
