fbpx

Post by STAV

Najglasniji i najprisutniji u javnom prostoru sami su sebe proglasili intelektualcima i “slobodnim” misliocima, iako u sferi nauke i kulture nisu napravili ništa i jedina im je referenca što sviraju u plaćenim orkestrima političkih (i medijskih) dirigenata. Na drugom su mjestu politički lideri u pokušaju, čije je najveće postignuće to što su oko sebe okupili šačicu navijača, ali im to ne smeta da cjelokupnu javnost zatrpavaju ružnim i praznim parolama, uvredama neistomišljenika koje žele predstaviti kao konstruktivnu kritiku

Pored važne uloge u pripremi i provođenju referenduma o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, Suvad Alibegić dao je značajan doprinos u pripremi odbrane od nadolazeće agresije. Poginuo je 13. marta 1992. godine kod Crnog jezera u Bosanskoj Krupi pod nerazjašnjenim okolnostima. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći za koju nikad nije provedena službena istraga

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Nevladin sektor često je najmobilniji dio jednog društva i odličan poligon za plasiranje pozitivnih, ali i onih drugih ideja i projekata, najčešće stranih donatora koji su produžena ruka pojedinih država ili lobija. Upravo takav NVO sektor ima najveći utjecaj u Bosni i Hercegovini. Ne treba odbaciti njihov pozitivni učinak u našem društvu, ali zabrinjava njihova česta neprincipijelnost i redanje prioriteta prema instrukcijama donatora, umjesto prema potrebama našeg društva

Vježbaju tri puta sedmično, a vježbe uključuju savladavanje protivnika klanjem, lomljenjem ruku, izbijanjem očiju. Jedna od vježbi jeste i usavršavanje tzv. “glasgowskog osmijeha”, rezanje obraza od ugla usana prema uhu. Kamp, veličine otprilike 50 nogometnih igrališta, okružen je visokim ogradama i nalazi se samo 35 minuta vožnje od središta Tirane. Ljudi u kampu žive izolirano, većina od njih dvije hiljade ne smije posjedovati mobilne telefone, satove ili kalendare, iako članovi organizacije koja upravlja kampom poriču te tvrdnje

“Predlažem da se pokrene inicijativa da se bošnjačkoj djeci u Srebrenici, i svim ostalim mjestima, omogući izučavanje njihovog maternjeg jezika – bosanskog jezika, da se onemogući sistemska diskriminacija Bošnjaka u Republici Srpskoj. 'Spomenik miru' treba da gradimo onda kada budemo svi ravnopravni ovdje”, kategoričan je Zulfo Salihović

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

BH Radio Odense” može se pohvaliti izuzetnom saradnjom s predstavnicima danske vlasti, ali i ostalim utjecajnim ličnostima iz javnog života koji rado prihvataju saradnju s ovim radijom. Nidžara Graca tvrdi da se uspostavljanjem prisnih veza s Dancima otvaraju prilike za dodatnu promociju Bosne i Hercegovine, što je i jedan od glavnih ciljeva radija

Jeffrey Grupp pojasnio je kako su i zašto moćne korporacije, iznad svega u Americi, pa tako i iznad umjetnih političkih podjela na relaciji Republikanska stranka – Demokratska stranka. Drugim riječima, Donald Trump, Hilary Clinton i Barack Obama nisu politički protivnici, još manje ideološki, ali se u javnosti održava uvjerenje kako jesu. Zbog toga se silni politički analitičari, od Bosne i Hercegovine do Kanade, satraše trošeći previše papira ili svojih riječi da objasne razlike između njih i njihovih političkih programa