fbpx

Prije su Slovenci oduševljavali s odbojkaškim ekipama, dvostrukim evropskim viceprvakinjama, sa svojim rukometom i hokejom na ledu, s Tinom Maze, dvostrukom olimpijskom prvakinjom u skijanju, ili Petrom Majdić, bronzanom olimpijskom trkačicom.

Provodi se institucionalni teror manjine nad većinom, zloupotrebljava se institut vitalnog interesa, kontinuirana je blokada imenovanja sudaca, a vlada potpuna kontrola tužilaštva od osovine SNSD-HDZ, dok najbrojniji narod nema svoje zastupnike u vrhu tužilaštva i pravosuđa. Ugrožena je država i njezin najbrojniji narod, pretvoren u taoca politika koje navodno prezentiraju interese druga dva. Bosna i Hercegovina zanemarila je svoje prijatelje i saveznike, neke je čak i pod diktatima odbacila. Vrijeme je da ih vrati i da stječe nove. To se može samo ustrajnim, sistematskim i istinitim prezentiranjem stvarnosti provedbe Dejtonskog sporazuma, od individualnih kontakata do državne razine, gdje god je to moguće (da ne nailazi na blokade srpsko-hrvatskog protubosanskog savezništva)

Najnovija svinjarija kojom je Stevandić odlučio pokazati da nije tek nekakvo “trinaesto prase” (veliko)srpske politike već autentični i autohtoni ekstrem jeste predizborni spot Ujedinjene Srpske.

Vanjska politika tema je opozicije isključivo kao poligon za kritizerstvo Vlade i predsjednika Turske. O konstruktivnosti je iluzorno govoriti, a jedina vanjskopolitička “vizija” opozicije jeste raskantati predsjednički sistem, pa šta košta da košta. Zar to nije unutrašnja politička vizija? Nije, niti je unutrašnja politička niti je “vizija” opozicije, nego je na Zapadu priželjkivani povratak na pasivnu Tursku – “za Zapad najbolji Turčin jeste usnuli Turčin”

Možda će onda sebi opet moći namaći plaću višu od pet tisuća maraka (bruto), a ako budu jako vrijedni, mogu se nadati i nekoj povišici (neto). Od Ministarstva kulture i sporta KS, izgleda, neće vidjeti nikakvog hajra

Cayo je bio neposredan, a proslave i banketi u njegovu čast učinili su mladog kočijaša veoma poželjnom javnom osobom u rimskom društvenom životu. Osim što je bio idol 250.000 gledalaca koji su se došli okupiti u Cirkus Maximus, kočijaš je bio zvijezda svakog takmičenja u kojem bi se našao.

U dubokoj sam dvojbi jer znam šta me u toj firmi čeka – kurtoazan prijem, isti takav razgovor, prežvakane opservacije o teškom sveukupnom stanju i, na koncu, vremenski neodređeno obećanje da će za mog sina posla biti, da je trenutno tako kako jeste, da potrebe za novim uposlenicima nema, ali prvom zgodnom prilikom, dakle, kad se ukaže prazan prostor, bit će pozvan i primljen u stalni radni odnos. Potom ćemo se učtivo rastati, on će me ispratiti do vrata, pružiti ruku, reći da će sve biti u redu, da ništa ne brinem i, čim napustim prostoriju, s olakšanjem odahnuti i u zaborav potisnuti sve ono o čemu smo razgovarali