fbpx

Govor o bosanskohercegovačkoj, a samim tim i bošnjačkoj književnoj produkciji, u stvari, govor je o njenom nepostojanju. To nepostojanje je suštinsko iako nije apsolutno. Knjige i dalje postoje, i dalje se pišu i publiciraju, sve je veći broj “autora”, a svijet društvenih mreža, digitalne štampe i kopirnica na drukčiji način određuje kako se taj status stiče. O savremenoj bosanskohercegovačkoj književnoj produkciji promišljam sa stanovišta pomalo ciničnog i manje-više ogorčenog pogleda s čitateljske margine svog kontinuiranog ali, ipak, nepotpunog uvida u sve objavljene knjige. Rukovodimo se mišlju da je pojedine autore bolje izostaviti nego o njihovim djelima pisati “napamet”. Predstavit ću knjige koje su privukle moju pažnju, a koje su objavljene 2019. i 2020. godine, a pregled koji nudim je u dobroj mjeri reduciran, i trebao bi biti tek kopča za temeljitije preglede kojima bi se, po prirodi stvari, trebali baviti časopisi za književnost i kulturu.

Dok koronavirus nastavlja prijetiti toj južnoameričkoj zemlji s 45 milijuna stanovnika, nekoliko ministarstava koordinirano radi na ceremoniji ispraćaja Maradone, koji je 1986. godine predvodio Argentinu do naslova Svjetskog prvaka.

A da li vi znate išta o sebi? Recimo, ko ste vi, to jest – mi, Bošnjaci? Ne znate. To se mora znati. Čujete li, mora. Mi se sami sebi moramo objasniti, ko smo, što smo, odakle smo, pa onda to reći drugima, čvrsto i bez dozvole da se posumnja. Zidao ti Aja Sofiju ili brvnaru, udarao ti na bečke zidine ili tebi noću udarala kiša u pendžere, moraš znati ko si, šta si, čovjek li si, ili si pašče

„U ratu se država rušila, a u miru se izgrađuje. Na nama je da govorimo istinu i gradimo državu Bosnu i Hercegovinu. Država danas ovdje funkcioniše. Gdje god imate stećke i ovakva spomen obilježja, a imamo ih po cijeloj Bosni i Hercegovini, niko nema pravo govoriti da mu je Bosna i Hercegovina samo rodno mjesto“, kazao je Bojčić.

Imajući u vidu sve historijske činjenice, 247 vijećnika ZAVNOBIH-a sastalo se 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu s ciljem određivanja budućeg položaja Bosne i Hercegovine. Iako je i tada bilo onih Srba i Hrvata koji su mislili da Bosna ne treba biti posebna cjelina kao ostale republike, ipak je prevladalo mišljenje da Bosna i Hercegovina treba biti posebna republika, što je logičan slijed okolnosti uzmemo li u obzir historijat njene državnosti.

Nakon brutalnog obračuna s bošnjačkim vrijednostima komunisti su krenuli pisati novu historiju Bosne i Hercegovine, odbacivši cijelu predkomunističku historiju Bosne i Hercegovine. Tako je prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu 25. novembra 1943. godine postalo temelj državnosti. Povelja Kulina Bana, koja je najstariji bosanski državni dokument napisan bosanskim pismom bosančicom, očito nije bila dovoljna da bude nulta tačka historije bosanske države. Tako danas imamo apsurdne pojave da mnoga udruženja i osobe čestitaju “rođendan domovini” 25. novembra, što implicira da Bosne i Hercegovine nije bilo prije dolaska komunista