fbpx

Politike beogradskog i zagrebačkog režima, i to bez obzira koje ih partije profiliraju, ne pomišljaju ni sada ni u sagledivoj budućnosti da odustanu od svog patronatskog odnosa nad Bosnom i Hercegovinom i definitivno našu državu izbace uz svojih megalomanskih državnih aspiracija – Bosna i Hercegovina će, po svemu sudeći, zadugo biti bolna i neizbaciva kost u grlu, neovelikodržavnih apetita

Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke

Govor o bosanskohercegovačkoj, a samim tim i bošnjačkoj književnoj produkciji, u stvari, govor je o njenom nepostojanju. To nepostojanje je suštinsko iako nije apsolutno. Knjige i dalje postoje, i dalje se pišu i publiciraju, sve je veći broj “autora”, a svijet društvenih mreža, digitalne štampe i kopirnica na drukčiji način određuje kako se taj status stiče. O savremenoj bosanskohercegovačkoj književnoj produkciji promišljam sa stanovišta pomalo ciničnog i manje-više ogorčenog pogleda s čitateljske margine svog kontinuiranog ali, ipak, nepotpunog uvida u sve objavljene knjige. Rukovodimo se mišlju da je pojedine autore bolje izostaviti nego o njihovim djelima pisati “napamet”. Predstavit ću knjige koje su privukle moju pažnju, a koje su objavljene 2019. i 2020. godine, a pregled koji nudim je u dobroj mjeri reduciran, i trebao bi biti tek kopča za temeljitije preglede kojima bi se, po prirodi stvari, trebali baviti časopisi za književnost i kulturu.

U saradnji s “Hayat” televizijom, sedmični magazin “Stav” je, u sklopu svečanog obilježavanja 25. novembra, na ovoj televiziji bio gost specijalne emisije u Zemaljskom muzeju, u kojoj su sudjelovali članovi žirija i laureati nagrade “25. novembar”, a emisiju je vodio glavni urednik “Stava” Filip Mursel Begović. U emisiji, koja se emitirala 25. novembra u 20 sati na “Hayat” televiziji, građanima se obratio i Visoki pokrovitelj nagrade “25. novembar” Nj. E. Šefik Džaferović, ujedno čestitavši ovogodišnjim laureatima primitak prestižne nagrade. S obzirom na epidemiološku situaciju, ovo je bio način da se u uvjetima “nove normalnosti” svečana dodjela nagrade “25. novembar” ipak održi. “Hayat” televizija je za 25. novembar pripremila cjelodnevni program koji je vrvio bogatim sadržajima. Cjelodnevno izvještavanje s terena širom Bosne i Hercegovine, gostovanja uglednih imena iz kulture i društva, reportaže iz temeljnih institucija kulture i muzeja činio je obilježavanje 25. novembra na “Hayat” televiziji najboljim sadržajem koji građani Bosne i Hercegovine mogu pratiti na Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Predstavljamo snimak emisije:

Izraz Crni petak prvi je put iskorišten 1869. godine. Naime, 24. septembra te godine divljale su brojke na Wall Streetu. Krivci za to bili su dvojica špekulanata po imenu Jay Gould i James Fisk. Važno je znati da su SAD nakon građanskog rata morale poduzeti značajne ekonomske napore za obnovu nacije. U ratu je život izgubilo 617.000 ljudi.

ZAVNOBiH je bitan jer je anulirao ono što je osporavalo historijski kontinuitet BiH kroz proglašenje banovina tokom Kraljevine Jugoslavije ili Nezavisne države Hrvatske dvije godine prije toga. Kao samostalna banovina i kraljevina u srednjem vijeku, sandžak pa ejalet u vrijeme Osmanske države, “corpus separatum” za vrijeme Austro-Ugarske... ZAVNOBiH predstavlja nastavak postojanja Bosne i Hercegovine kao administrativne jedinice u njenim povijesnim granicama. Upravo zbog toga je i pogrešno nazivati ga rođendanom Bosne i Hercegovine

Mi danas ni svoju državnost (25. novembar 1943) ni svoju nezavisnost (1. mart 1992) ne slavimo samo kao puke datume; ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se u okviru Bošnjačkog leksikona prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke i za Bosnu i za Bošnjake.

Nijedna od knjiga iz Izabranih djela u ovoj jubilarnoj ediciji, čiji su urednici Izedin Šikalo i Hamza Ridžal, nije objavljivana u posljednjih dvadeset godina. Rubaije su posljednji put objavljene 2000. godine, Trofanda 1997, a Krakta uputa u prošlost Bosne i Hercegovine i Misli i čuvstva – ma koliko to nevjerovatno zvučalo – nikada nisu imale druga izdanja. Istina, u Zagrebu je 1989. godine otisnut reprint prvog izdanja Kratke upute u prošlost Bosne i Hercegovine, te potom i 1994. godine u Zürichu, ali ne i drugo izdanje ove studije. Dijelovi knjige Misli i čuvstva objavljivani su u nekoliko navrata, unutar različitih izbora iz Bašagićeve poezije, ali to djelo nikada nakon 1905. godine nije publicirano kao pjesnička cjelina u jednoj knjizi. Ove činjenice upečatljivo svjedoče o našoj duhovnoj lijenosti. Trebalo je proći cijelo stoljeće da objavimo druga izdanja knjiga Safvet-bega Bašagića, barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, pjesnika čija je pozicija unutar bošnjačke književnosti uspoređivana s onom Goetheovom u njemačkoj tradiciji.