fbpx

U Glasu od 10. novembra 1994. godine objavljen je tekst s naslovom Razbili smo neprijatelja, u kojem su objavljene neke analize generala VRS-a Manojla Milovanovića s ratišta širom Bosne i Hercegovine. U tekstu Milovanović, između ostalog, pripadnike Armije RBiH naziva poturicama i fanaticima koji su riješili da poginu, te kaže da to uvijek naglašava srpskim vojnicima prilikom kretanja u borbu. I iz ovog je vidljivo kako srpski mediji šire mržnju prema Bošnjacima, sve uz saradnju s vojnim i političkim rukovodstvom RS-a

Po podacima Transparency Internationala, Sirija je druga najkorumpiranija zemlja na planeti. Čak i onda kada je IS kontrolirala velika područja te zemlje, posao se nastavio. Makhlouf je uspio sklopiti sporazume s njima tako da je nafta prolazila kroz njihovu teritoriju u pravcu područja pod kontrolom Asada.

Ovdje postoje dva momenta koja su veoma bitna, naime: pitanje donošenja odluke države aspiranta i pitanje provođenja referenduma za članstvo u NATO-u. Prvo je obavezujuće, tj. državni parlament aspiranta mora izglasati odluku o članstvu, što je u ovom slučaju Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine (PSBiH), a s obzirom na trenutno stanje (ustavnog uređenja i omjera snaga u PSBiH), bez podrške srpskih / hrvatskih parlamentaraca, ovakva je odluka nemoguća

Bilo je za očekivati da će se pobjeda makar i Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj u BiH dočekati barem s olakšanjem i nadom u relaksaciju odnosa i promjenu ratoborne retorike njegove neuke i neodgovorne prethodnice. Nije bilo oduševljenja, ali ima očekivanja, i to pretjeranih. Tu treba biti oprezan. Treba gledati ne Milanovića kao pojedinca ili SDP kao prihvatljivijeg nosioca vlasti u Hrvatskoj zbog “manje” nacionalizma već ukupnost na različite načine prezentiranih hrvatskih nacionalnih interesa i težnji

Časopis Putokaz izlazio je samo tri godine, od 1937. do 1939. U ovom relativno kratkom periodu publicirana je brojna književna građa te su objavljene oštre polemike i analize stanja Bošnjaka u vremenu između dvaju svjetskih ratova. Časopis je bio lijeve orijentacije, a njegov urednik Hasan Kikić. Osim Kikića, u Putokazu su pisali Zija Dizdarević, Skender Kulenović, Hamid Dizdar, Salih Alić, Safet Krupić, Rasim Filipović i drugi. U ovom broju donosimo iznimno važan tekst Bakira Badnjevića Islam i demokracija, koji je objavljen u 5. broju 1938. godine. U osvit Drugog svjetskog rata Badnjević postavlja pitanje političke orijentacije Bošnjaka i izbora između dviju opcija: fašizma i demokratije. Autor podsjeća na demokratičnost islama, njegovu historiju i viziju, poručujući da muslimani, žele li poštivati islamske principe, moraju odabrati demokratiju. Badnjević kroz cio tekst provlači kur’anske ajete, hadise i izreke Muhammeda, a. s., kako bi potkrijepio vlastita stajališta. Međutim, ovo pozivanje na tradiciju ima i funkciju komunikacije s čitaocima – mahom muslimanima koji drže do islamskog nauka – te ukazivanje na vlastita tradicijska, duhovna i kulturološka uporišta. Pitamo se: ko bi od današnje lijeve inteligencije u Bosni bio spreman potpisati tekst u kojem se toliko poziva na vjersko naslijeđe? Badnjevićev tekst donosimo bez uredničkih i lektorskih intervencija