fbpx

Sve je ovo simptomatičnije time što su upravo iz OSCE-a ovih dana ustali da se bune protiv ukidanja neustavnog naziva BHS za nastavni predmet na kojem uglavnom bošnjačka djeca u Kantonu Sarajevo uče svoj maternji bosanski jezik.

Posjetiocima se u Aachenu 14.11.2018, ispred organizatora, Bosanskog kulturnog centra u tom gradu, obratio Mehmed ef. Jakubović koji je izrazio zadovoljstvo što su se promotori odlučili na ovakvu vrst poduhvata, turneje kojom obilaze bošnjačku dijasporu. U Kopenhagenu manifestaciju u Bosanskom kulturnom centru svojom nazočnošću je uveličao Nj.E. Emir Poljo, ambasador države Bosne i Hercegovine u Kraljevini Danskoj

Kako smo na stranicama ovog sedmičnika naglašavali, nacionalne su stranke po definiciji građanske ako im je program baziran na načelima liberalne demokratije i ljudskim pravima i da se u sklop građanskih prava uvrštava i pravo na slobodnu upotrebu jezika koje uključuje školovanje na svom jeziku. To pravo još ne ostvaruju građani bošnjačke nacionalnosti u RS-u niti u kantonima s hrvatskom većinom u Federaciji.

Nikada tisak ili štampa ili uzorito pisanje za medije neće izumrijeti. Kao što nije ni pozorište izumrlo, a film je sve prodorniji. Kao što ni radio nije izumro, a TV bivala sve snažnija. Novi mediji samo su nova korisna tehnika za napisano, za vidljivo, za fotografirano, za dogođeno. A tehnika ne misli. Ona samo služi, ako neko misli da će tehnika sama od sebe riješiti ijedan svjetski i ljudski problem, mora se razočarati, neće učiniti to.

Zanimljivo je da je ovaj pokušaj historijskog revizionizma naišao na malo reakcija, te da se niko, osim Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca, nije oglasio u vezi s ovakvim sramnim provociranjem građana kojima su kojekakve vojvode tri puta u toku proteklog stoljeća radile o glavi.

Dobor je kosturnica, a historija stroj koji se hrani ljudskim kostima. Tom stroju pogoduje čovjek koji ni pristojnu svadbu ne može pošteno iznijeti a da se ne hvata sile ili noža. O tome najbolje svjedoče po Bosni posijana svatovska groblja

Velike muslimanske općine su nastale od muslimana Bosne i Hercegovine koji su se naselili u Raši, Splitu, Rijeci, Ljubljani, Jasenicama, Sisku, Osijeku, Dubrovniku, Nikšiću, a kamo su došli najvećim dijelom kao fizički radnici i službenici. Mnogi su od njih s porodicama koje su poveli iz Bosne i Hercegovine, a neki su zasnovali nove porodice iz redova mjesnog stanovništva, ostavivši stare porodice kao socijalni i vjerski problem u mjestima odakle su se iselili. Ti ljudi, iako su u velikom broju, nemaju uopće imama, nego su potpuno ostavljeni od svoje zajednice u vjerskom pogledu.

Promotori će se osvrnuti i na trenutno kulturno, političko i društveno stanje Bošnjaka u Evropi te pozvati predstavnike bošnjačkih udruženja da se aktivno uključe u projekte od nacionalne važnosti koji služe za afirmaciju i čuvanje bošnjačkog identiteta.

„Posebno bitno je da iza ovakvih projekata stoje institucije. Ovaj projekat je podržao predsjednik Bakir Izetbegović, a i reisul ulema Husein Kavazović. Podržale su ga naše naučne, ali i nacionalne institucije. Posebno je bitno da je ovaj projekat djelo dobro ogranizirane grupe autora, za razliku od prijašnjih vremena kada su ovakve projekte radili izvrsni pojedinci, ali usamljenici“, rekao je Mehonić.

Fenomen sklapanja neprincipijelnih političkih koalicija na nivoima nekih od kantona Federacije BiH, među strankama koje slobodno možemo nazvati izbornim gubitnicima, a sve u cilju marginalizacije SDA, nije samo neuobičajeno usiljen nego i sasvim neprirodan proces, barem za našu političku scenu.