fbpx

Ako pročitamo ovaj Marićkin komentar, nakon što se dobro ismijemo, ne možemo pomisliti ništa drugo nego posumnjati u bilo kakav kredibilitet koji bi Ivana Marić, kao komentatorica dešavanja u lokalnoj sredini, mogla imati.

Noć je. Zakašnjeli prolaznik trči preko ćuprije. Gdje bi u ovo doba mogao zakasniti? I hoće li njegovi koraci biti zabilježeni u kameni tefter ćuprije? Naravno da hoće. Kao što se vraćaju i ljudi iz dana: čovjek u skupom odijelu povraća preko ograde nakon napornog poslovnog objeda. Potom neka porodica iznad koje lebdi balon-dinosaurus. Dolazi i djevojka-leptir. Drukčije je odjevena, ali usne su joj crne. Dugo gleda u vodu, sve dok je mladić ne uhvati za ruku. Odlaze zajedno

Derviša Korkuta, istanbulskog i sorbonskog studenta, kustosa Zemaljskog muzeja koji je smogao snage i hrabrosti da spasi Hagadu, ličnim primjerom svjedočeći antifašistički stav, narodne su vlasti po završetku Drugog svjetskog rata proglasile saradnikom okupatora i osudile na višegodišnju robiju

Iako bi sindikat morao biti nezavisan u svakom pogledu, u slučaju Saveza samostalnih sindikata BiH, ili barem njegovog užeg rukovodstva, to nije tako. Od ranije je poznato da je predsjednik Saveza Ismet Bajramović na strani jedne političke partije, a neki tvrde da je viđen i na političkim skupovima jedne stranke, a čak je i neke aktivnosti Saveza finansirala ta politička partija

Na skupu su sudjelovali prominentni političari i akademski radnici, među kojima i visoki predstavnik Valentin Inzko, Drahoslav Stefanek, šef kancelarije Vijeća Evrope u BiH, Adil Osmanović, ministar civilnih poslova BiH, Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice, Safet Softić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva, Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad, Ibrahim Hadžibajrić, načelnik Općine Stari Grad, te brojni ambasadori u Bosni i Hercegovini. Učesnici okruglog stola bili su Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, İbrahim Kalın, glasnogovornik Predsjedništva Republike Turske i savjetnik predsjednika Erdoğana, Oliver Wittke, član Parlamenta Njemačke, Fahrudin Rizvanbegović, umirovljeni redovni profesor književnosti i bivši ministar obrazovanja FBiH, te Timothy John Winter, dekan Muslimanskog koledža Cambridge

Antiterorističkom operacijom protiv PKK/YPG-a poremećen je status quo u kojem SAD sjede na dvije stolice. Amerika je prinuđena da odluči ko joj je (strateški) više “prirastao srcu” – NATO saveznik ili banda drumskih razbojnika, trgovaca narkoticima, oružjem i ljudima

Usred kršćanskog, plemićkog groblja jedan turski nišan s harfovima i ajetima, uredan, neoštećen, sačuvan u potpunosti kako ga je njegov vlasnik još za svog života prije više od dvjesto godina uredio i dao da se napiše sav taj dragocjeni sadržaj na deset svjetskih jezika

Posmatrajući brzinu i žestinu ovakvog moralnog posrnuća, izgleda da je bazduljanje fenomen takvog autošovinističkog potencijala da može parirati čak i kusturičenju

Nas to ne čudi jer smo zaista izgubili mjeru, a to možda ponajviše dokazuje slučaj napada na jednu dovu za mir. U dovi upućenoj narodu Turske, Sirije (Šama) i Palestine nema ni prizvuka političkog. Više je od dojma da je pisana u najboljoj namjeri da muslimani, osim brige za svoju obitelj, džemat i zajednicu, dove i za stanje u ummetu. To je i obaveza svakog muslimana na svijetu. Barem je tako oporučio Poslanik islama. Ali, među nama hodaju umišljeni “poslanici”, pa je valjda nemoguće to objasniti zlonamjernicima i kritičarima svake fele koji sada i dovu pretvaraju u mjesto spora.