fbpx

Katarza u vezi s hrvatskom politikom devedesetih godina, kada i ako do nje dođe, neće biti stvar iznenadnog masovnog prosvjetljenja hrvatskog društva ili srama pred bošnjačkom žrtvom, nego plod mukotrpnog rada hrvatskih političkih predstavnika i javnih ličnosti koji će morati malo-pomalo navikavati hrvatsku javnost na nove političke trendove i obračun s vlastitim historijskim zabludama. Zato je jako bitno da se suzdržimo od omalovažavanja poteza koji idu u tom pravcu. Inače, suzit ćemo prostor i mogućnost da jedan mali korak poput Kolindinog nekada postane i veliki. Međutim, posve je jasno da žrtve ratnog zločina imaju pravo reći da li ih nečija gesta ili izvinjenje zadovoljava ili ne, i to se mora uvažiti. Ovdje govorimo o široj javnosti koja se treba suzdržati nepotrebnih kvalifikacija i uvreda

Njegovo ime Gurbi (Tuđin) poručuje da se znameniti pjesnik smatrao tuđinom na ovom svijetu, prolaznikom na putu povratka ka svom primordijalnom boravištu. Gurbiju u čast, njegovi su sljedbenici nakon njegove smrti iznad mezara podigli turbe u kome su se okupljali uz recital stihova iz Divana ovog bektašijskog i nakšibendijskog šejha

Ne postoji kvalitet, da se ne lažemo. Barem ne previše kvaliteta. Iskoči tu poneki “Menalo” s vremena na vrijeme, ali ono što treba reprezentaciji uglavnom je odgojeno van granica ove države.

Prohrvatski neomarksistički portal Prometej.ba objavio je u kratkom roku seriju tekstova svojih istomišljenika koji ovu antiterorističku operaciju, ali i samu Tursku, pokušavaju prikazati u najcrnjim bojama. Nije ni potrebno spominjati da su se tom prilikom poslužili zamjenama teza, dvostrukim standardima, šovinizmom i najobičnijim lažima.

Nakon što je Stav u broju 150 objavio tekst o zbivanjima u jednom od najvećih bošnjačkih džemata u dijaspori, tamošnji džematlija i vakif Islamskog centra Rasim Begić kupio je nekoliko primjeraka Stava i pokušao ih u vrijeme džuma-namaza podijeliti među džematlijama. Na šezdesetodvogodišnjeg Begića fizički je nasrnuo poznavalac borilačkih vještina Jasmin Ahmić, zamjenik sekretara IKC Graz, nakon čega je reagirala i policija, a Begiću je pružena medicinska pomoć

Ako bi u životu radio nešto drugo što nema veze s vjerom ili vjerskim životom, čovjeku je dovoljan Kur'an da ga drži budnim na putu vjere. Nikad se čovjek nije pokajao niti našao na cjedilu kad je Kur'an prihvatio kao svog prijatelja”

“Pišem samo o onom što me obuzima, što me uzbuđuje. A mi živimo u takvom vremenu ubrzanog ritma i mnogih apsurdnih dešavanja koja nas ne mogu ostaviti ravnodušnim. Treba progovoriti. Treba zapisati. Treba ostaviti vidan i jasan trag zarad budućih generacija koje će neminovno doći. Nije Stvoritelj predao ključeve svijeta nečastivom; sačuvaj Bože”

Duga je lista njegovih šovinističkih verbalnih dijareja i srodnih stupidarija kojima zabavlja javnost, ali dvije najnovije vrlo su simptomatične. U prvoj od njih Karamatić, napadajući Komšića, vergla nešto o “balijama”, istovremeno poručujući Bošnjacima da se “ne trebaju ljutiti što ih drugi nazivaju balijama”, te da počiste “baliluk u sopstvenim redovima”.

Visina plaće i uvjeti rada odlučujući su faktori da bi se stekli uvjeti za dugoročni razvoj onoga što zovemo ljudskim resursima. Mogućnost napredovanja, edukacija, etički kodeksi, osjećaj pripadanja zajednici koja kreira nove vrijednosti, domoljublje i nastojanje da se čini dobro i natječe u dobru jesu vrijednosti koje motiviraju svakog pojedinca i svaku zajednicu da istraju u onome što rade

Grad i država koji su u proteklom ratu najviše stradali, Sarajevo i Bosna i Hercegovina, postali su najgostoljubljiviji teatarski prostor regije. Osim razmjene glumaca i režisera, što zahtijevaju regionalne koprodukcije, sarajevska i bosanskohercegovačka pozorišta često na svojim scenama postavljaju i tekstove autora iz ostalih država s prostora bivše Jugoslavije. S druge strane, i dalje je rijetkost izvođenje bosanskohercegovačkih tekstova u hrvatskom ili srbijanskom teatru