Trčale su njemu kao mušice, a onda bježale kao od zmije. Možda bi vrijedilo s nekim pouzdanim o tom porazgovarati? Možda?! I pogledao se u prolazu. Svu noć nije spavao. Jutro je bilo čisto kao ogledalo. Namigivalo mu je. Gledao se pažljivo i pitao šta to one vide, što je očito skriveno, jer on ne vidi
Vraćam se kući, a ono Minkino “donji smo” podsjeti me na nešto davno prohujalo, na ljude kojih više nema, na divan majski dan kada smo, spontano i bez mnogo riječi, ravno iz ljetne bašte u kojoj smo dokoličarili, Fera, Sejo i ja sjeli u auto i zapucali u Živčiće: oni s namjerom da zijarete kabur svog šejha, ja onako, bez osobitog razloga, tek da stražnjica vidi puta
Zagrebački simpozij o bosanskom jeziku kao prilika za problematizaciju važnih pitanja identiteta
Čak su i sjećanja stigla dobiti bore. Ali nisu izblijedjela. Najčešće toga nisam svjestan, ali kad ih pokušam staviti na papir, osjetim da je svaki djelić mene osuđen da nosi teret vremena u kojem nam se nije dalo da budemo pobjednici. Možda u prošlost bježimo jer, obitavajući u njoj, stječemo dojam da ju možemo promijeniti: – uvjereni da nam budućnost kroje drugi, da na sadašnjost nismo kadri utjecati, skrivamo se duboko u sjećanja, pletemo ih i rasplićemo kako nam volja, ne košta nas ništa
Ustavne promjene, kada se primijene poslije izbora 2019. godine, imaju potencijal da donesu Turskoj prijeko potrebnu političku stabilnost na duge staze. U kvaziparlamentarnom sistemu tokom 95 godina, umjesto normalnih 20, promijenjeno je čak 65 vlada. Ova dinamična zemlja “vožena” je kao “pod ručnom”, a slabe koalicije otvarale su kapije vojnim pučevima. Želja Zapada da Turska ostane sapeta u nefunkcionalnom sistemu kada jednom više ne bude bilo moguće napraviti većinsku vladu nije prijateljska
Sirija umire “dok svijet posmatra”. Uz konvencionalno i hemijsko oružje koje koristi Asadov režim ne umiru samo sirijske žene i djeca već i Čovječanstvo
Ugođaj nedavno restaurirane Saburine kuće iz 18. vijeka govori nam o mjestu gdje su se nalazile viđenije Sarajlije, gdje su se sklapali poslovi, gdje se pričalo o vjeri i politici. Mjesto je to gdje su birane teme koje napajaju dušu ili pune džepove pa je svako mogao biti na svom terenu
Iako je Muhamed Bekir Kalajdžić, pokretanjem Prve muslimanske knjižare i štamparije 1911. godine, učinio neprocjenjivu korist za Bosnu i Bošnjake, ostao je prilično zapostavljen i neprimjećen. On je zaslužio da mu se oda priznanje i da se često i u raznim prigodama o njemu govori
I tako smo se ove subote uputili tragom sevdalinke, a po prepoznatljivim stajnim točkama šeher Sarajeva. Od sve otvorenijeg i na akciju spremnijeg Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića, svrnuli smo u Art kuću sevdaha u srcu Baščaršije i, na koncu, finiširali u rustikalnom ugostiteljskom objektu smještenom u samoj Sarajevskoj pivari slušajući sevdalinke sve skupa više od pet sati
Na članak saradnika Stava Sudbina Musića Da, u Prijedoru je počinjen genocid, koji smo objavili u broju 106, reagirali su iz uprave kompanije “ArcelorMittal”. Stav nakon odgovora žrtava prijedorskih logora smrti, Sudbina Musića i Satka Mujagića, objavljuje i nastavak reagiranja na tvrdnje gospođe Ewe Gebale iz “ArcelorMittala” o činjeničnim greškama
