fbpx

Knjiga Zašto je zabranjen bosanski jezik Miše Ešića, nastala povodom 110. godišnjice službene zabrane upotrebe naziva bosanski jezik, temelji se na istraživanju autentičnih dokumenata iz vremena kada je naziv bosanski jezik zabranjen službenom odlukom. Knjiga će uskoro biti štampana u nakladi “Bosanske riječi” iz Tuzle, a Ešić je svoje nalaze ustupio magazinu Stav. Knjiga pokazuje genezu jezičkog pitanja u Bosni i Hercegovini, ali i susjednim državama, te kroz autentične dokumente predstavlja izuzetno važno svjedočanstvo o apsurdnosti političkog diskursa koji zabranjuje naziv jednog jezika koji je mnogostruko stariji i od države koja ga zabranjuje. Međutim, Ešić kroz dokumente pokazuje da za ukidanje naziva bosanskog jezika nije odgovorna austrougarska uprava, nego bošnjačka elita kojoj je pitanje zemljišta bilo višestruko važnije od pitanja jezika

Zijo Rizvanbegović ne priča puno. Kako kaže, najviše šuti. Jedino sa ženom pođahkad progovori, ali su jedno drugom već sve ispričali, pa i ti razgovori ne traju dugo. Srećom, tog je dana Zijo bio posebno nadahnut i pričao je o nekim epizodama iz svog života. Ni najzanimljiviji holivudski film ne može se mjeriti sa Zijinim životnim putem. Kao neki drevni mudrac, ovaj nesvakidašnji pripovjedač zna kako držati pažnju slušalačke publike

Tešanj je jedna od najuspješnijih općina u BiH, grad u koji se zbog posla sele cijele porodice. Privreda cvjeta, raste broj radnih mjesta, izvoz se mjeri u milionima eura, tešanjske su kompanije među najuspješnijima i najvećima u BiH, ali i u bivšoj Jugoslaviji. Reporteri Stava posjetili su grad Muse Ćazima Ćatića, grad u kojem je odigrana prva pozorišna predstava u BiH i razgovarali s nekim od tamošnjih uspješnih poduzetnika

Na fenomenu “raje” doktorirao je Nebojša Šavija Valha na Univerzitetu u Ljubljani. Dakle, nimalo neozbiljna tema u kojoj se raja postavlja kao strategija življenja u Bosni i Hercegovini. No, ako je suditi prema izjavama naših sagovornika, fine gradske raje, barem u onom izvornom obliku u kojem je fina gradska raja bila parametar sarajevskog zdravog razmišljanja, danas više, nažalost, nema

“Svake godine na ovaj dan posjećujemo porodice šehida i poginulih boraca. Obilazimo mezarje redovno, izlazimo jedni drugima u susret i pomažemo jedni druge koliko je to u našoj mogućnosti”, ističe Kovač i kaže da borbe nikada nisu prestale da se vode, samo su prešle iz jednog oblika u drugi. “Danas je stanje takvo kakvo jeste. Proganjaju nam komandante, počev od Kemala Ademovića, kojeg Dnevni avaz proganja bez ikakve potrebe. Optužbe protiv Dragana Vikića čista su besmislica. Mi smo bili i ostali čista jedinica koja je ostala do kraja svijetla obraza”

Elvedin Kermo predsjednik je Udruženja „16. april“ Ahmići i na današnjem obilježavanju 24. godišnjice stravičnog zločina nad bošnjačkim civilima u Ahmićima poručuje da „naše podizanje iz pepela je naša poruka njima, da mržnja nikad nije pobijedila ljubav, da smrt nikad nije porazila život, jer mi smo narod koji vjerujemo da smrti nema, da je smrt putovanje iz gnijezda do zvijezda“. Kermo je u svojem govoru naglasio da njihove komšije Hrvati i dalje ustrajavaju na veličanju zločina i ratnih zločinaca, a „za 24 godine koliko je prošlo od genocida u Ahmićima nisu smogli moralnog dostojanstva da se poklone žrtvama koje su pale od njihove mržnje i potrebe da nas ne bude na ovim prostorima na kojima smo hiljadama godina bivstovali s kojih niti možemo niti imamo gdje otići“. Pročitajte njegov govor u cijelosti:

Ljuta Krajina puna zelenih džamija. Koji je razlog tome? Riječ je o mjesnim narodnim običajima. No, otkuda taj običaj? Zašto baš ta boja u mjestima koja se i inače izdvajaju po junaštvu? Promatra li se geografski raspored, uočljivo je kako su takve džamije raspoređene uz granicu Bosne prema Hrvatskoj. U Ljutoj Krajini, uzduž nekadašnje granice Osmanskog i Habsburškog carstva

Bosni i Hercegovini potrebni su veliki privredni sistemi. Velike kompanije pokreću male. Obrnuto nije moguće. Veliki sistemi kadri su kreirati brendove, učiniti ih konkurentnim, napraviti od njih uspješne tržišne priče i osigurati stabilnost i prosperitet u razvoju. Mali i srednji rade za velike, proizvode kvalitetno i uklapaju se u procese, te time postaju dijelovima velikih sistema